Učiteljica Jelena Vujović: Kada šestogodišnjaka uvodite u potpuno novi svijet najvažnije je dati mu krila da poleti

„Svo to školsko gradivo i predmeti već će se nekako naučiti, ali pružiti djetetu šansu da bude veliko u onome što mu je sama priroda dala u kolijevku. E, to je pravi smisao i posebna nagrada u pozivu učitelja.“

Ovim riječima učiteljica cetinjske Osnovne škole „Njegoš“ Jelena Vujović, sažima dvije decenije rada za katedrom. Povodom Svjetskog dana učitelja, u razgovoru za Radio Cetinje ističe da je za nju rad sa djecom nepresušan izvor radosti.

Od prvog dana do danas, dočekaju me uvijek lijepa lica djece i radoznali pogledi puni iščekivanja: što ćemo danas da učimo i kakav će nam biti dan – istakla je Vujović.

Za mališane koji prvi put sjedaju u školske klupe, učionica je potpuno novi i nepoznati univerzum. U tom susretu sa svijetom izvan doma, učiteljica postaje njihovo uporište, neko ko ih vodi kroz prve školske korake, ali i kroz važne životne lekcije.

Taj poziv za nju, kako dodaje, ne znači kalupiti djecu i gomilati im petice, već graditi slobodne ljude koji misle svojom glavom.

“Treba naučiti dijete da bude dobar čovjek. Da ima svoj stav, ali da poštuje tuđe mišljenje”, smatra cetinjska učiteljica i dodaje „da uči kritički da razmišlja, bez obzira na to da li se njegov stav razlikuje od drugih. Da prepozna prijatelja pored sebe… E, to je najveće zadovoljstvo koje prosvjetni radnik osjeća” – kazala je Vujović.

Kroz njenu učionicu prošle su brojne generacije. Posebnu radost, kaže, donose trenuci kada nekadašnji učenici dovedu svoju djecu u njen prvi razred.

Danas imam moje nekadašnje učenice koje su dovele svoju djecu u prvi razred. To je za mene posebna radost. Svaka generacija donese nešto svoje. U svakoj ima dragosti, zanimljivosti, ljubavi… – kazala je Vujović.

Autoritet se gradi odnosom prema djetetu

Današnje generacije odrastaju u drugačijem okruženju nego ranije. Ekrani, društvene mreže, „more“ informacija i novi načini komunikacije promijenili su i porodicu i školu.

Ipak, učiteljica Jelena smatra da se suština dječje radoznalosti nije promijenila.

“Svako vrijeme nosi svoje breme. Djeca su i danas divna, radoznala, znatiželjna, puna iščekivanja, željna znanja. Promijenili su se društvo, porodica, tehnologija, način komunikacije, pa i sama škola…”

U takvom okruženju, autoritet učitelja, smatra, ne može vrijediti samo po tome da zna odgovor na svako pitanje.

Važna je dosljednost, kriterijumi ocjenjivanja, ali iznad svega odnos prema djetetu. Željela sam da sa djecom imam otvorenost i zajedno se dogovaramo oko pravila. Učitelj treba da bude autoritet, ali i prijatelj – kazala je Vujović.

Lekcija o različitosti kroz priču o lokomotivi

Svoju pedagošku filozofiju ova učiteljica najradije objašnjava kroz jednostavne, ali poučne događaje iz učionice.

Radili smo različitosti. Učenici su dobili zadatak da oboje lokomotivu. Većina djece je koristila nekoliko boja, oslanjajući se na ono što su vidjeli, zamislili ili naučili. Međutim, jedan dječak je svoju lokomotivu obojio cijelom paletom boja – ispričala je Vujović.

U tom crtežu koji nije ličio na ostale, vidjela je priliku da govori o nečemu mnogo većem od jednog školskog zadatka. Lekciju o tome da ne moramo svi misliti, osjećati i vidjeti na isti način.

A onda smo svi zajedno zapjevali ‘Ivin voz’. I naše znanje je otputovalo u daljine, daleko izvan zidova učionice – prisjetila se učiteljica.

Uzor koji se pamti cijelog života

Svoju pedagošku nit Jelena gradi i na poštovanju prema bogatoj tradiciji cetinjskog školstva i ličnom uzoru iz djetinjstva.

Posebno mjesto u njenim sjećanjima zauzima učiteljica Stana Pavišić.

Bila mi je i veliki prijatelj. U radu želim da dam čitavu sebe. Važnije mi je da dijete naučim da sačuva tu čistoću i iskrenost u sebi, i da zna da je drug pored njega njegov prijatelj, nego da li je u tom trenutku besprekorno savladalo jezičku igru – poručila je Vujović.

Ističe da je ponekad najveća lekcija ona u kojoj dijete, uz malo ohrabrenja, samo otkrije da može. A zadatak učitelja je, kaže, upravo da bude uz njega na tom putu.

Da ih motiviše, ohrabri kada im nešto ne ide kako treba i da ih nauči da vjeruju u sebe kada oni nisu svjesni da to mogu – kazala je Vujović.

Kada razmišlja o tome što bi voljela da njeni učenici jednog dana kažu o njoj, Jelena Vujović ne govori o ocjenama, takmičenjima niti broju pređenih lekcija.

„Voljela bih da kažu: ‘Moja učiteljica mi je dala krila da poletim.’ To je ono što želim da ostane.“

Za kraj, uputila je čestitke svim svojim kolegama povodom Dana učitelja, uz želju da sačuvaju ljubav prema svom pozivu i radost koju im djeca svakodnevno vraćaju.

N. Kašćelan