Foto: Pexels.com
Nekada revolucionarna, tehnika kompakt-diskova se smatra prevaziđenom. Uspon i pad CD-a tokom četiri decenije je pratila, i srcem i dušom proživjela, muzička urednica u “Dojče veleu” Zilke Vinš.
Godina 1985. Mi – budući tonski tehničari – sjedimo u učionici i napeto slušamo zvuk Petka uveče u San Francisku – legendarnog albuma Paka de Lusije, Ala di Meole i Džona Meklaflina, koji su tada spadali u najbolje gitariste svijeta.
Zvuk je kristalno jasan, tonovi dopiru iz zvučnika kao nizovi bisera. Iako je jačina tona podešena na “sobnu”, imamo osjećaj da čujemo svaki ton, svaki potez prsta na žici, pa nam se čini da čujemo čak i disanje muzičara.
Ono što ne čujemo jesu šumovi, kakvi se čuju s tonskih traka ili kaseta, kao ni pucketanje koje poznajemo s gramofonskih ploča.
To je za nas bio prvi akustički susret s kompakt-diskom i otkrovenje za naše mlade tehničarske uši.
Od Betovena do Abe
Kompakt-disk je postojao i prije toga, samo što se dugo diskutovalo o tome koliko muzike na njega valja “presovati”. Naposlhetku je postignuta saglasnost da to bude kapacitet dovoljan da na disk stane Betovenova 9. Simfonija u 74-minutnoj verziji Vilhelma Furtvenglera.
Godine 1981, CD je prezentovan na berlinskom Sajmu radio-difuzije. Prvi industrijski štampani kompakt-diskovi su sišli s proizvodnih traka 17. avgusta 1982, a legenda kaže da se radilo o albumu švedskog kvarteta “Abba” – “Posjetioci”.
Prema jednom drugom predanju, to je bio snimak Alpske simfonije Ruharda Štrausa uz dirigovanje Herberta fon Karajana koji je od samih početaka bio veliki ljubitelj kompakt-diskova. A ima i legenda prema kojoj je to bio jedan Šopenov valcer.
Posao je uspio!
Ubrzo zatim, firme “Soni” i “Filips” su pustile u prodaju prve CD-plejere po tada astronomskoj cijeni od oko 1.200 eura. Te firme su zajedno radile na razvoju novog medijuma i mogle su da uživaju u plodovima tog rada jer je posao bukvalno eksplodirao.
Samo 1984. je u Njemačkoj prodato tri miliona kompakt-diskova, a 1989. – 54 miliona. Pritom, nijesu bili nimalo jeftini: jedan disk je koštao između 30 i 40 njemačkih maraka (15-20 eura) – duplo više od LP-ploče. Uz to niko nije znao koliko dugo će digitalni zapis na diskovima uopšte ostati nepromijenjen.
Zbirka raste do neslućenih dimenzija
S prolaskom godina, plejeri i diskovi su postajali sve pristupačniji, a radnje s gramofonskim pločama su morale da se preuređuju, jer su ljubitelji muzike počeli da donose svoje kolekcije gramofonskih ploča i mijenjaju ih za kompakt-diskove.
Baš kao i ja: moje omiljene ploče su toliko pucketale da mi je bilo drago što mogu da slušam muziku bez smetnji – i ne moram da prevrćem ploču!
Plaćala sam velike sume za nove diskove “Pink Flojda” ili Princa, za Bijeli album “Bitlsa” – koji je bio i ostao najvažnija ploča u mom životu. Kupovala sam džez i klasiku, i sve više i pop, rok, soul i fank. Pored regala s gramofonskim pločama nastao je CD-regal koji se brzo punio i širio, a gramofonske ploče i gramofoni su skupljali prašinu i na kraju završili u podrumu.
Kada sam postala muzička urednica, to je dobilo već apsurdne razmjere. Diskografske kuće – među kojima je mnogo njih imalo sjedište u Kelnu – vrlo rado su poklanjale promotivne materijale.
Jednom mjesečno sam išla u pohod i vraćala se kući s ruksakom punim novih izdanja. A pred vratima bih zaticala po dva, tri ili četiri paketa sa diskovima. Moja zbirka se uvećala toliko da sam morala da joj namijenim posebnu sobu.
Šta raditi sa 40.000 diskova?
Zbirka kompakt-diskova je s vremenom narasla na više od 40.000 komada. I sada čujem psovke radnika koji su me selili. Ali, ima nekog specijalnog stila u tome kada se hoda pored regala dugog pet metara i visokog metar i osamdeset i traže diskovi za neki žur, muzičku emisiju ili naprosto muzičko veče s prijateljima.
Doduše, nešto manje stila ima u prevrtanju kutija sa stotinama starih promotivnih singlova koji trunu u podrumu – kuda s tim? Da ih pobacam? Pažnja, važno je razdvajati smeće: plastična kutija ide u kantu za reciklažu, papirni omot i knjižica – u staru hartiju, a sami diskovi se računaju kao “poseban otpad”.
Bolje je bilo to nekome pokloniti, ili ostaviti na ulici, ili čak od toga napraviti umjetnost. Možda najkreativnije rješenje je bilo da se plafon naše kancelarije u DW oblijepi kompakt-diskovima. Moje kolege i ja smo koristili svaki slobodan minut da ih lijepimo. I naše volontere i praktikante smo tjerali da to rade – na kraju krajeva, morali su da nauče da posao muzičkog urednika znači i brigu o starim promotivnim diskovima.
Moj posao se ponovo promijenio i odlučila sam da se, bez velike tuge, oprostim od moje zbirke. To nije bilo jednostavno – polovni CD-albumi s pop i rok-muzikom su gotovo bezvrijedni.
Prije moje nove selidbe se pojavio neko kojeg mirne duše mogu da nazovem muzičkim manijakom i odnio moju zbirku. Oko 1.000 diskova sam ipak zadržala.
”Stara škola” je još uvijek dobra
I danas na žurkama povremeno puštam muziku kao di-džej, a ljudi me gledaju s nevjericom kada vide dva plejera, miks-pult, dvije velike futrole s “narezanim” i jednu drvenu kutiju s originalnim diskovima. Stara škola. Drugi koriste laptop računare, muziku čuvaju na hard-diskovima i puštaju je pomoću softvera. To zvuči privlačno – baš kao i slušanje muzike preko platformi kao što je Spotifaj, koje već godinama ugrožavaju egzistenciju kompakt-diskova.
Još privlačniji od Spotifaja je ponovo postao – vinil. Nakon rastanka od CD-kolekcije sam mu se vratila – kao i brojni ljubitelji muzike širom svijeta. Godine 2021. je u SAD prvi put posle 1991. ponovo prodato više gramofonskih ploča nego kompakt-diskova. I to po kakvim cijenama! Trideset do četrdeset eura za gramofonsku ploču od 180 grama je prosjek – što znači da sada te ploče koštaju duplo više od CD-a. To mi odnekud zvuči poznato…
Tako da sam sada ponovo u trendu: nakon što sam 1991. kupila Bijeli album “Bitlsa” kao CD jer je gramofonska ploča bila izgrebana i “preskakala” je, sada ona opet – u vidu posebnog vinil-izdanja – stoji u mom regalu gramofonskih ploča. Ludilo.
Izvor: Deutsche Welle
Gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković donio je Odluku o novčanoj nagradi za pripadnike Službe zaštite i spašavanja Filipa Latkovića i Igora Jovićevića koji su učestvovali u akciji spašavanja nakon katastrofalnih poplava i klizišta u Bosni i Hercegovini, saopšteno je iz gradske uprave.
Ovo je još jedan primjer međunarodne solidarnosti i saradnje u kriznim situacijama, a nagrada za pripadnike Službe zaštite i spašavanja sa Cetinja dolazi kao znak zahvalnosti za njihov izuzetan doprinos i požrtvovanost tokom akcije spašavanja u Jablanici – kazao je Đurašković.
Poplave i klizišta koje su zadesile Bosnu i Hercegovinu odnijeli su više od 20 života i izazvali veliku štetu, a pomoć je stigla iz brojnih zemalja, uključujući Crnu Goru. Služba zaštite i spašavanja sa Cetinja bila je među prvima koji su se odazvali pozivu za pomoć.
Promocije zajedničke zbirke poezije „Crna Gora u pjesmama“ biće održana 18. oktobra ove godine u DOO „Agencija za razvoj i podršku poslovanju“ -Cetinje.
O knjizi će govoriti književnici: Dragana Petrić Đokić, Nataša Karadžić i Nikola K. Čelebić.
Stihove će kazivati: Radojka Mugoša Petrić, Aida Orahovac Kuč, Danijela Nela Jovanović i Goran Popović Duks, Ivan Mugoša i učenica Kristina Balandžić.
U okviru promocije će nastupiti hor „Luča“ – Cetinje.
Specijalni gosti događaja biće: Slobodan Balandžić i muzička umjetnica Marijana Martinović.
Moderator će biti Danijela Bokan.
Organizatori su Radojka Mugoša Petrić i Aida Orahovac Kuč.
Crna Gora ima 623.633 građana, žena više nego muškaraca. Prosječna starost stanovništva 39,7 godina. Kao Crnogorci izjasnilo se 41,12 odsto, kao Srbi 32,93 odsto. Crnogorskim jezikom govori 36,23 odsto, a srpskim 43,52 odsto. Crnogorsko državljanstrvo ima 90,73 odsto građana – saopšteno je danas iz Uprave za statistiku MONSTAT na predstavljanju dijela konačnih rezultata Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori, koji je sproveden krajem prošle godine.
Danas su predstavljaju rezultati Popisa stanovništva i prema polu i starosti, državljanstvu, nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, vjeri, maternjem jeziku i jeziku koji se uobičajeno govori.
“U Crnoj Gori živi 623.633 građana, od čega je 306.807 muškaraca, što je 49,2 odsto, i 316.826 žena odnosno 50, 8 odsto”, saopšteno je na konferenciji za novinare.
90,73 odsto ima državljanstvo Crne Gore.
Stranih državljana sa mjestom boravka je u Crnoj Gori je 7, 82 odsto.
Podaci govore da Crnogorci čine 41,12 odsto stanovništva.
Srba je 32, 93 odsto. Kao Bošnjaci izjasnilo 9,45 odsto građana (58.956).
Kao Albanci izjasnilo se 4,97 odsto građana (30.978), kao Rusi 2,06 odsto (12.824), a kao Muslimani 1,63 odsto (10.162).
Nije željelo da se izjasni 2,88 odsto građana ili 17.907.
Najveći broj stanovnika govori srpskim jezikom – 43.18 odsto.
Crnogorskim jezikom govori 34.52 odsto stanovnika.
Svojim profesionalnim radom odoljeli smo brojnim izazova koji su pratili ovaj projekat. Popis je realizovan krajem 2023. godine, a u tom smislu MONSTAT je sve aktivnosti sproveo na odgovoran i profesionalan način – kazao je direktor MONSTAT-a Miroslav Pejović.
Popis u Crnoj Gori trebalo je da bude održan 2021. godine, ali je odgođen zbog pandemije koronavirusa.
Taj proces realizovan je od 3. do 28. decembra 2023, nakon što je njegov početak više puta odlagan zbog zahtjeva opozicije i vijeća manje brojnih naroda da se prethodno ispune određeni uslovi za njegovo sprovođenje.
Građani su imali pravo i mogućnost da od 1. do 7. oktobra provjere svoje podatke o etničko-kulturološkim karakteristikama prikupljenih popisom stanovništva, domaćinstava i stanova putem specijalnog softvera.
Više od 400.000 djece u Libanu je raseljeno u protekle tri nedelje, izjavio je visoki zvaničnik Unicefa, upozoravajući na “izgubljenu generaciju” u maloj zemlji koja se suočava sa brojnim krizama, a sada je uvučena u rat.
Izrael je pojačao svoju kampanju protiv militantne grupe Hezbolah koja dejstvuje iz Libana, uključujući pokretanje kopnene invazije nakon razmjena vatre sa tom proiranskom militantnom organizacijom tokom rata s Hamasom u Pojasu Gaze, prenosi AP.
Borbe u Libanu su primorale 1,2 miliona ljudi da napuste svoje domove i većina njih je tokom protekle tri nedelje eskalacija pobjegla u Bejrut ili na sjever zemlje.
Ted Čajban, zamenik izvršnog direktora UNICEF-a za humanitarne akcije, posetio je škole koje su preuređene u skloništa za raseljene porodice.
„Ono što me je zapanjilo jeste da je ovaj tronedeljni rat pogodio tako veliki broj djece. Dok sjedimo ovde 1,2 miliona djece je lišeno obrazovanja. Libanske javne škole su ili postale nedostupne, ili su oštećene ratom, ili se koriste kao skloništa. Poslednja stvar koja je potrebna ovoj zemlji, pored svega kroz šta je prošla, jeste rizik da izgubi nekoliko generacija“, rekao je Čajban.
Iako neke privatne škole u Libanu i dalje rade, javni obrazovni sistem je ozbiljno pogođen ratom, zajedno sa najranjivijim grupama u zemlji, kao što su palestinske i sirijske izbjeglice.
Izvor: Tanjug
Uprava za statistiku (Monstat) predstaviće danas dio konačnih rezultata Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori, koji je sproveden krajem prošle godine.
Na planiranoj konferenciji za novinare u 11 sati biće predstavljeni rezultati stanovništva prema polu i starosti, državljanstvu, nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, vjeri, maternjem jeziku i jeziku koji se uobičajeno govori, saopštili su iz Monstata.
Direktor Monstata Miroslav Pejović, rekao je ranije da će narednih dana uslijediti sukcesivno objavljivanje podataka o drugim karakteristikama stanovništva.
Građani su imali pravo i mogućnost da od 1. do 7. oktobra provjere svoje podatke o etničko-kulturološkim karakteristikama prikupljenih popisom.
Prema preliminarnim rezultatima popisa, u Crnoj Gori živi 633.158 stanovnika, što je za dva odsto više nego 2011. godine.
Radnici nekadašnje Košute konačno su obustavili proteste, vjerujući da će isplata zostalih zarada otpočeti čim prikupe neophodnu dokumentaciju.
U razgovoru za Cetinjski list njihova predstavnica Dijana Vujović kaže da su sa Fondom rada i ministarkom Naidom Nišić dogovorili isplatu 6 zaostalih zarada u iznosu od po 600 eura.
Nama se duguje devet zarada, ali postigli smo takav dogovor da nam se isplati 6 zarada, jer Fond rada prema važećem zakonu isplaćuje maksimum toliko. Dobili smo čvrsto obećanje od ministarke Nišić da ćemo biti isplaćeni onako kako smo se dogovorili. Trenutno radimo na prikupljanju dokumentacije, i u četvrtak ćemo predati dio, pa se nadamo da će isplata biti uskoro – kazala je Vujović za Cetinjski list.
Advokat radnika Petar Martinović objašnjava da imaju određenih poteškoća, jer procedura nalaže da se mora pribaviti rješenje o prestanku radnog odnosa za svakog radnika.
Većina radnika nema rješenje o prestanku radnog odnosa koje izdaje Zavod za zapošljavanje, iako to potvrđuje listing Fonda PIO i radna knjižica. Iskoristiću priliku da apelujem na nadležno ministarstvo, da se nađe neko alternativno rješenje i da konačno krene isplata zaostalih zarada. Moram reći da nam je Ministarstvo rada dostupno u svakom trenutku i u korelaciji sa njima prikupljamo dokumentaciju, što nam predstavlja veliku pomoć. Mi ćemo u znak zahvalnosti prema ministarki Naidi Nišić totalno obustaviti proteste i radnici više neće stajati pored puta na Kruševom ždrijelu – kazao je Martinović za Cetinjski list.
Podsjetimo, 693 radnika očekuje isplatu 6 zaostalih zarada, što iznosi 2 i po miliona eura. 81 radnik traži povezivanje radnog staža. Njihova borba za ostvarenje radničkih prava traje skoro 30 godina. Osim radnika sa Cetinja, među njima su i radnici iz Bara i Danilovgrada gdje je Košuta imala svoje pogone.