Vladavina prava ili put samovlade

Da je ova zemlja zasnovana na vladavini brava, a ne prava kako piše u njenom Ustavu, dokazuje nam najmoćnija noćobdija u našoj državi – Vlada Crne Gore, koja je preksinoć u tri sata nakon ponoći, doduše nezakonito, ali zato ne i neočekivano, izabrala vršioca dužnosti direktora Uprave policije (UP).

Ukoliko zaboravimo ingenioznu pravnu humoresku ministra Šaranovića izvedenu posredstvom tzv. internog oglasa za VD-a direktora UP, a zaboraviti se ne može, jer „što se grbo rodi vrijeme ne ispravi“ (V. Bogišić) – za čiju inscenaciju se koristio, u ovakvoj imaginarnoj proceduri pravno nepostojeći poligraf kao eliminatoran, a samim tim i diskriminatoran alat – ipak bismo trebali da se pozabavimo posljednjim činom u ovoj tragičnoj komediji o izboru VD-a direktora UP.

Prema članu 16 Zakona o unutrašnjim poslovima, Vlada na predlog ministra bira vršioca dužnosti UP. Jezičkim tumačenjem ove norme je posve jasno da je predlog ministra conditio sina qua non ili neophodan uslov za izbor vršioca dužnosti, dok uporedo ciljno i sistematsko tumačenje objašnjavaju poziciju ministra MUP-a u ovoj proceduri, kao osobe pod čijom se direktnom ingerencijom nalazi direktor UP, što znači da bi bilo besmisleno i nesuvislo, a ne samo nezakonito, za ovu funkciju birati osobu koju on nije predložio. U suprotnom, legitimno je postaviti pitanje čemu onda postojanja ministra MUP-a, a u krajnjem i samog ministarstva?

S obzirom na to da Vlada nije našla za shodno da glasa za predlog ministra Šaranovića, a da ovaj nije predložio drugog kandidata, naša se noćobdija u sioranski mučnoj nesanici sjetila, kako to piše u njenom saopštenju nakon završene sjednice, da ovlasti samu sebe tj. svog šefa Spajića da predloži novog kandidata, kojeg je u konačnom i imenovala. Time je premijer Spajić dosljedno zakoračio na put ustaljene crnogorske tradicije samovlade (da ne kažemo autokratije), u čijem djelovanju Ustav, zakoni i načelo vladavine prava predstavljaju puke besmislice čiju važnost je, dakako, neophodno svakodnevno ponavljati građanima kao bjesomučnu mantru za ispiranje davno ispranog mozga.

Da autokratske ambicije Spajića prati praksa nama dobro znane partitokratije, opravdao je poslanik iz redova PES-a, inače vješt advokat Dragović. On je – pozivajući se na presudu Evropskog suda za ljudska prava staru 40 godina, u predmetu Malon protiv Ujedinjenog Kraljevstva u kojem se (pazi sad) odlučivalo o (ne)zakonitosti presrijetanja telefonskih razgovora od strane vlasti UK-a i posljedično o povredi prava na privatan život – advokatski spretno, da ne kažemo manipulativno, lamentirao nad teoremama o diskrecionom pravu i loše napisanom Zakonu o unutrašnjim poslovima. Samim tim, on koristi svoj lucidni smisao za argumentum a contrario ili razlog suprotnosti, kako bi opravdao flagrantno kršenje zakona u korist bezbijednosti građana.

Takvim postupanjem se ostaje na liniji prethodne garniture izvršne vlasti i ministra MUP-a, koji su nezakonito smijenili gospodina Brđanina sa funkcije direktora UP, zato što nisu htjeli – kako je to svojevremeno izjavio gospodin Adžić – da robuju nespretno napisanim zakonima.

Stoga, želim da informišem Vladu Crne Gore i poslanike u Parlamentu da imaju mogućnost da podnesu inicijativu za izmjene i dopune zakona, kako im više ne bi robovali, a kako ni mi-građani ne bismo robovali njihovoj osionoj samovolji.

Magistar međunarodnog prava Jovan Jablan, asistent na Fakultetu pravnih nauka Univerziteta Donja Gorica (nekadašnji saradnik u redakciji RTV Cetinje)

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uređivačku politiku RTV Cetinje.