Kult Kneza Vladimira ili Jovana Vladimira ili Vladimira Dukljanskog ili Šin Đona ili Ivana Vladimira ili Đon Vladimira, zavisno kako ga ko zove, jedna je od rijetkih univerzalnih stvari koje povezuju narode, kulture i religije, od Jadranskog do Crnog mora. Riječ je o svecu nepodijeljene Hristove crkve, koji ima latinski i grčki životopis, zasnovan na izvornom staroslovenskom predlošku. Kult pozicionira narode ovih prostora u porodicu evropske civilizacije, i po opšteprihvaćenosti prototip je onoga što danas zovemo konceptom multikulturalizma i interkulturalizma – kazao je novinar i publicista Željko Milović, otvarajući u utorak veče izložbu knjiga i periodike „Vladimir i Kosara u istoriji, legendi i umjetnosti“ u Centralnoj narodnoj biblioteci „Đurđe Crnojević” na Cetinju.
Milović je naveo da „jedan od očeva književnosti na ovim prostorima, Pop Dukljanin, u svom djelu “Sclavorum Regnum” ili “Ljetopis popa Dukljanina” kako ga danas kolokvijalno zovemo, zapisao je da u crkvi svete Marije u Krajini (Prečista Krajinska) postoji knjiga dobrih djela i čudesa Vladimirovih, a svetačke moći je pokazao još za života.“
Međutim, njegov kult nije samo kult heroja koji se žrtvuje za dobrobit zemlje i zajednice, već je i kult ljubavi, upravo zbog činjenice da je u njega utkana i Vladimirova najveća ljubav i pratilac čitavog kratkog života – makedonska princeza Kosara. Priča o njihovom odnosu romantični je predložak za film prepun emotivnog naboja, a kao takva inspirisala je mnoge umjetnike naših govornih područja.
O Vladimiru i Kosari je napisan veliki broj narodnih i umjetničkih pjesama, drama, opera, postavljani su na scenu baleti, odigrano na desetine pozorišnih predstava… Prvu narodnu pjesmu, “Pjesma o kralju Vladimiru” zabilježio je Andrija Kačić – Miočić i uvrstio u zbirku “Razgovor ugodni naroda slovinskoga”, u Veneciji 1756. godine. U njoj je opisano tamnovanje dukljanskog kneza u Samuilovoj tamnici, raskošna svadba Vladimira i Kosare i ispraćaj u Duklju. Književnik Stevan Sremac je, inspirisan nesrećnom sudbinom i ljubavi Vladimira i Kosare, napisao djelo “Vladimir Dukljanin”, Laza Lazarević dramu, štampanu u Budimu 1829, a Petar Preradović istoimenu operu. Tu su i Jovan Sterija Popović, Vojislav Ilić Mlađi, Mak Dizdar, Mladen Lompar, Ljubomir Mudreša… Generacije mladih Crnogoraca su još u osnovnoj školi učile stihove Jevrema Brkovića posvećene dukljanskom knezu i ženi mu Kosari.
Legenda o Vladimiru i Kosari i njihovoj ljubavi priča je koja prevazilazi ta naša balkanska shvatanja. To je priča o univerzalnosti i zato nema rok trajanja – zaključio je Milović.
Glumac Zoran Vujović govorio je stihove pjesama Mladena Lompara: “Preludij” i “Vijenci Kosarini”.
Izložba je organizovana u okviru Dana evropske baštine 2023. godine, čija je tema „Živo nasljeđe“ (Living heritage) i fokusira se na promociju zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Crne Gore.
