Rješavanje aktuelnog problema vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori nije izazov – to je gorući problem na kojemu moraju raditi svi, poručeno je na konferenciji za novinare koju su organizovale NVO Mreža za sveopšti napredak i NVO Osvit.
Prema riječima predsjednika Upravnog odbora NVO Mreža za sveopšti napredak Alekse Markuša, u Crnoj Gori ne postoji zakonska regulativa koja bi prepoznala vršnjačko nasilje kao krivično djelo, već se kao takvo tretira kao dio Zakona o javnom redu i miru. Na udaru su, kako objašnjava, posebno osnovne škole koje imaju jako lošu i labavu regulativu za procesuiranje vršnjačkog nasilja, čime se, kako ističe, problematičnim učenicima na neki način daje “zeleno svijetlo” za obavljanje ovakve radnje.
Nepisano pravilo zataškavanja ovakvih slučajeva je pretpostavka o lošoj administraciji škole, pa ukoliko bi na primjer, neki direktor procesuirao nasilje automatski bi bio etiketiran kao loš rukovodilac i na taj način se našao pod pritiskom jer je dozvolio ovu pojavu u okruženju koje zastupa – istakao je Markuš.
On je upozorio na činjenicu da se prema podacima do kojih je došao, od početka godine dogodilo 17 slučajeva suicida, osoba starosti od 12 do 17 godina.
NVO Mreža za sveopšti napredak i NVO Osvit, kako navodi direktorica NVO Osvit Vanja Draganić, rade na otvaranju SOS linije psihološke pomoći, a ciljna grupa su djeca i omladina do 25 godina.
Mi želimo da radimo i sa žrtvama i s nasilnicima, jer upravo društveno odbacivanje nasilnika doprinosi porastu kriminala. Mi ga odbacimo i on polako od nasilnika prelazi u prestupnika. Kako naš zakon poznaje mjeru dobrotvornog rada, radimo na tome da uključimo upravo taj segment. Djeca koja su napravila prekršaj i ponovila ga više puta, moraju da se bave dobrotvornim radom. Osim toga, dijete koje je problematično moramo uputiti u Centar, gdje mu je i mjesto, gdje će se s njim raditi a ne da ga ostavimo u ambijentu bespomoćnosti – objašnjava Draganić.
Ona dodaje da se djeca koja dožive vršnjačko nasilje zatvore u sebe i tu, kako ističe, gubi porodica.
Mi smo izgubili ljudskost i empatiju i kao društvo veoma nazadovali. Nijesmo svjesni da smo dijete stavili u neki ćošak i ono ćuti i trpi. Mi smo ti koji smo odgovorni za njega. Država trenutno ne radi ništa da bi porodici žrtve vršnjačkog nasilja olakšala i pomogla. Žrtva se pošalje kod psihologa, a kako se naši psiholozi nalaze u bolnicama, dijete koje dođe tamo dobija šifru s kojom kasnije ostaje obilježeno. Kada odu u svijet, a tu se najčešće radi o nadarenoj djeci, ona ne mogu ostvariti svoja prava. Zato moramo imati na umu da je za pomoć djetetu koje je ranjeno potrebno puno energije, puno rada svih – školskih institucija, psihoterapeuta, porodice – svi moraju biti uključeni kako bi dijete savladalo tu prepreku – poručila je Draganić.
Kao društvo trebalo bi, kako je istakla, da otvorimo Pandorinu kutiju i da otvoreno pričamo o svemu, da ne postavljamo djeci granice o čemu će govoriti.
Ako dijete dođe do tačke suicida, možda će ga upravo taj razgovor, jedna riječ, odvratiti od toga – naglašava Draganić.
Njena preporuka je organizovanje radionica i tribina koje podrazumijevaju interakciju s djecom, a na kojima bi se pojavili influenseri, njihovi idoli. Pored toga, NVO Mreža za sveopšti napredak i NVO Osvit, kako je istakla Draganić, pružaće besplatnu pravnu, psihološku, pedagošku i socijalnu pomoć djeci žrtvama vršnjačkog nasilja.
