Kada je u pitanju dugovječan serijal poput „Zagora“, mnoge priče se smatraju kultnim i teško je izabrati samo nekoliko.
Svaka od njih ima svoj značaj i, najčešće, čuvenog zlikovca sa kojim se duh sa sjekirom nadmeće fizički ili umno do konačnog trijumfa.
Međutim, postoje dvije epizode, „Zagor priča“ i „Gospodar Darkvuda“, koje ne donose neki takav okršaj, već nešto mnogo dragocjenije – uvid u Zagorovu prošlost i razlog zbog kog je postao zaštitnik nejakih uvijek na strani pravde.
Ove epizode vidjeli smo u nekadašnjem „Lunov magnus stripu“ u izdanju novosadskog Dnevnika, a potom je Veseli četvrtak uradio reprint u sklopu kolekcionarske „Biblioteke Zagor“.
Kako je to izdanje od prije jedanaest godina rasprodato, odlučili su da obilježe jubilej svoje „Zlatne serije“ i u njenom pedesetom broju izašla je cjelovita epizoda pod nazivom „Zagor priča…“.
Ova priča značajna je po tome što svakom ljubitelju Zagora konačno objašnjava otkud taj pseudonim i kostim, kao i posvećenost očuvanju reda i mira između ljudi bijele i crvene kože na teritoriji Darkvuda.
Što se tiče crteža, svi oni koji su fanovi Ferijevog rada biće zadovoljni, a u priči se može istači par stavki koje su bitne za cjelokupan serijal.
Prije svega, vidimo kako je Zagor polako učio pojedine vještine po kojima je kasnije postao prepoznatljiv, ali i kako je neke od njih morao da primijeni prilično rano.
Takođe, tu je i pregršt trenutaka u kojima smrt izbjegava za dlaku, baš kao što smo navikli u kasnijim epizodama.
A na kraju, vidimo i kako je prvi put uspio da ubedi Indijance u to da je Manituov izaslanik na zemlji poslat da štiti mir i kazni svakog ko ga narušava i ko uznemirava nevine ljude.
Bez obzira na to da li vam je ovo prvi susret sa Zagorom ili ne, nakon ove epizode poželjećete da odmah uronite u druge avanture duha sa sjekirom.
Izvor: Citymagazine
