
Dugometražni igrani film Obraz (The Tower of Strength), crnogorskog reditelja Nikole Vukčevića, uvršten je u takmičarsku selekciju Best Balkan Film Award u kojoj će se takmičiti dvanaest najuspješnijih balkanskih filmova po mišljenju selektora 29. Sofia International Film Festivala.
Sofia IFF je jedan od ključnih filmskih festivala u Centralnoj i Istočnoj Evropi, akreditovan od strane FIAPF-a i rangiran među 50 najznačajnijih svjetskih filmskih događaja prema magazinu Variety. Tokom dosadašnji 28 izdanja, festival je ugostio neka od najeminentnijih imena svjetske kinematografije.
Glavni program festivala održaće se od 13. do 23. marta 2025., dok će dodatne projekcije trajati do kraja mjeseca. Organizatori festivala uputili su poziv Vukčeviću da lično predstavi film publici (20. i 21. mart), a njemu će se pridružiti dio regionalne autorske i produkcijske ekipe.
Glavni producent filma Milorad Radenović ističe da se među značajnim gostima ovogodišnjeg festivala nalaze poznati reditelji Mohammad Rasoulof, Roman Bondarčuk, oskarovac Danis Tanović, te Rajko Grlić koji će predstaviti svoj recentni film i dobiti Nagradu za životno djelo.
“Imajući to u vidu, projekcija filma Obraz je izuzetno važna jer predstavlja priliku da se novi crnogorski film dodatno afirmiše na referentnoj međunarodnoj sceni uz prisustvo eminentnih imena. U ovaj film smo ušli sa namjerom da njime ispričamo priču o pojedincu koji se usudio da se suprotstavi moćnijem, vođen moralnim uvjerenjem i nadom za promjene, ma koliko mu to bilo teško i izazovno. Danas, dok ratovi razaraju društva i nevini stradaju do istrebljenja u ime pobjede nad “neprijateljem”, prisjećamo se tragedije ukupnih balkanskih prostora i dubokih ožiljaka koje je ta tragedija ostavila na nas. Zato smo ponosni što smo kroz ovaj film okupili ljude sa čitavog Balkana, različitih vjera, nacija i političkih pogleda – ujedinjene oko snažne poruke humanosti, te uprkos sukobima koji su obilježili naš region, ovaj film pokazuje da univerzalne ljudske vrijednosti mogu nadjačati čak i najdublje podjele, sa osjećanjem da u vremenima rata, ljudskost je važnija nego ikada! I čini nas ispunjenima da i u dalekom svijetu te ubrzo u regionu, naša priča nailazi na jak emocionalan odgovor”, kazao je Radenović .
Prema riječima producenta Radenovića (Galileo production Montenegro), uvrštavanje u selekciju Best Balkan Film Award na Sofia International Film Festivalu predstavlja još jedno značajno priznanje u međunarodnoj promociji filma Obraz, nakon njegovog uspješnog festivalskog starta, i ovom selekcijom se promišljeno približavamo Balkanu i našoj balkanskoj premijeri.
Nakon punih osam godina rada na filmu – Obraz imao je uspješnu svjetsku premijeru na Međunarodnom filmskom festivalu u Kotbusu u Njemačkoj, koji je časopis The Hollywood Reporter opisao kao “vodeći filmski festival istočnoevropskog filma,” sa više od 22.000 posjetilaca.
Programski direktor festivala u Kotbusu, Bernd Buder, vrsni poznavalac balkanskog filma i nekadašnji dio selektorskog tima Festivala u Berlinu, o filmu Obraz izmedju ostalog je napisao da je Nikola Vukčević svojim najnovijim djelom uspio stvoriti žanrovski film “prepun napetosti, bogat elementima fantastike – povremeno nalik hororu – s vrhunskim pejzažnim kadrovima i likovima koji bi se mogli uporediti s Gospodarom prstenova.”
Ekipa filma Obraz okuplja međunarodne i regionalne talente. Glavnu ulogu tumači Edon Rizvanolli (Holandija), a uloge imaju i Nikola Ristanovski (Severna Makedonija), Igor Benčina (Srbija), Alban Ukaj (Bosna i Hercegovina), Selman Jusufi i Xhejlane Terbunja (Kosovo), te crnogorski glumci Aleksandar Radulović, Branimir Popović, Ana Vučković i doajen crnogorske glume Zef Bato Dedivanović (Joksim iz Djekne reditelja Živka Nikolića) u svojoj posljednjoj filmskoj ulozi. Zahtevne uloge djece tumače: Elez Adžović, Vuk Bulajić, Merisa Adžović i Hana Pavlović.
Film je inspirisan istinitim događajem koji je po tim motivima napisao crnogorski akademik Zuvdija Hodžić, po scenariju Ane Vujadinović (Crna Gora) i Meline Pote, a reditelj Vukčević je saradnik na scenariju. Film je vizuelno oblikovao direktor fotografije Đorđe Stojiljković (Srbija), scenograf je pokojni Stanislav Nikičević (Crna Gora), kostimografkinja Lidija Jovanović (Srbija), dok su za muziku bili zaduženi kompozitor Dušan Maksimovski (Hrvatska/Crna Gora), te Maša i Milica Vujadinović koje su komponovale i odpjevale glavnu temu filma. Montažerka filma je Olga Toni (Slovenija), dok su vizuelne efekte kreirali Đuro Mihaljević (Crna Gora) i Đorđe Stojiljković (Srbija). Dizajner i mikser zvuka je Igor Vujović (Crna Gora) sa hrvatskim kolegom Dariom Domitrovićem. U izvršnoj produkciji su Milorad Radenović i Jelena Filipović. Koproducenti su Nevena Savić i Ivica Vidanović iz beogradske produkcijske kuće Cinnamon Films – koji su uz ovaj film od njegovih samim početaka, te Dario Domitrović iz zagrebačke produkcije Embrio; pridruženi producenti su Christoph Thoke (Mogador Film Njemačka) i Boris Raonić u ime RTVCG i njihovog javnog konkursa koprodukcije.
Obraz je nastao uz sufinansijsku podršku putem javnih konkursa Filmskog centra Crne Gore, Filmskog centra Srbije, Hrvatskog audiovizuelnog centra, Ministarstva kulture Crne Gore, RTVCG i podrške CEKUM-a.
Nikola Vukčević je dipl. filmski i pozorišni reditelj, redovni profesor na predmetu FTV režija i rukovodilac studijskog programa Film i mediji na FDU Cetinje Univerziteta CG. Sedam sezona je bio umetnički direktor Gradskog pozorišta Podgorica, te Potpredsjednik Savjeta RTVCG. Prethodni filmovi Nikole Vukčevića su: Pogled sa Ajfelovog tornja (2005) – koji je na visokom trećem mjestu gledanosti srpskih manjinskih koprodukcija u prve dvije decenije 21. vijeka po statistici Filmskog centra Srbije, i Dječaci iz Ulice Marxa i Engelsa (2014) – koji je bio prvi crnogorski film u zvaničnoj hrvatskoj bioskopskoj distribuciji i crnogorski kandidat za Oskara 2014.
U promjenama je nužno nekoliko stvari, povrh svega – jedinstvena vizija društva. Pozivam ljude da se sjete te vizije zbog koje su se borili za promjene, vizije uređene i uspješne zemlje u kojoj se zna svačije mjesto, svačija odgovornost – riječi su Zorana Đinđića, premijera Srbije koji je prije 22 godine, 12. marta 2003. ubijen u atentatu u dvorištu zgrade Vlade Srbije u Beogradu.
Atentat na Đinđića tog kobnog 12. marta značio je, kako je mnogo puta isticano, pucanj u budućnost zemlje. Uz sve ono što je značio i donio u tom kratkom periodu vladavine, bio je, poznato je, vješt govornik. Godine koje su prošle od atentata, nisu oduzele snagu riječima Zorana Đinđića, dugogodišnjeg lidera Demokratske stranke i jedne od ključnih ličnosti promjena 5. oktobra 2000. Njegovih govora o snazi promjena, budućnosti Srbije i načinu na koji je namjeravao da vodi zemlju prema napretku, Srbija se sjeća i danas, 22 godine od dana kada je ubijen.
Velikih promjena nema bez velikih napora. Velikih promjena nema bez novih pravila, kreativnosti i odlučnosti. Velike promjene se ne događaju same po sebi, evolutivno, prerastanjem jednog sistema u drugi. One se događaju diskontinuitetom, lomljenjem okova i uspostavljanjem novih odnosa – pričao je Đinđić.
Prvi demokratski izabrani premijer Srbije govorio je i o tome zašto ne odustaje.
Zašto mi ne odustajemo, zašto smo mi odlučniji nego ikada? Zato što smo mi snaga promjena, zato što mi imamo jasnu viziju bolje budućnosti za ovu zemlju. Zato što je nama pripao veliki istorijski zadatak da pokrenemo Srbiju sa mrtve tačke.
Neposredno prije atentata, 20. februara 2003. godine, pričao i o tome kako će sistem i bez njega funkcionisati.
Ako neko misli da će zaustaviti sprovođenje zakona time što će mene ukloniti onda se grdno vara, jer ja nisam sistem. Sistem će funcionisati i dalje i niko neće dobiti amnestiju tako što će ukloniti jednog ili dva funcionera države – rekao je on tada.
Đinđić je govorio o o tome šta ga vuče naprijed: Moto koji me vuče napred je nikad se ne predaj. Ako kreneš u preticanje, dodaj gas. Radi ono što smatraš da je ispravno, a ne ono što će većina da podrži. Poraze ne doživljavaj lično. Nikad se ne nerviraj zbog politike.
Danas znamo da je bijeg u budućnost ponekad neophodan kako bi nesrećna stvarnost uopšte mogla biti prihvaćena. Ponekad realno razmišljati znači ne prihvatati realnost u njenoj datoj formi, nego je projektovati u nešto bolje – govorio je Đinđić.
Politička pozadina ubistva prvog demokratskog premijera poslije pada režima Slobodana Miloševića do danas nije otkrivena.
Tog 12. marta 2003. godine Đinđić je u dvorištu Vlade pogođen sa dva snajperska hica u grudi. Odmah nakon toga prevezen je u Urgentni centar, gdje je pokušana reanimacija, ali bez uspjeha.
Nekoliko sati nakon što je Đinđić ubijen, u Srbiji je proglašeno vanredno stanje, koje je trajalo sve do 22. aprila te godine.
Tokom vanrednog stanja bila je organizovana policijska akcija „Sablja“, a u kojoj je, među uhapšenima, bio i atentator na Đinđića, bivši komandant JSO-a Zvezdan Jovanović.
Policija je u akciji „Sablja“ uhapsila više od 11.000 osoba, među kojima pripadnike zemunskog i drugih kriminalnih klanova, političare, visoke vojne oficire, nosioce pravosudnih funkcija i neke estradne ličnosti.
Đinđić je sahranjen 15. marta u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Na njegovoj sahrani je bilo više od 70 stranih državnih delegacija.
U avgustu 2003. godine 44 osobe optužene su za učešće u ubistvu, suđenje je počelo je 22. decembra 2003. godine u u Odjeljenju za borbu protiv organizovanog kriminala Okružnog suda u Beogradu, a 23. maja 2007. godine proglašeni su krivim i osuđeni na ukupno 378 godina zatvora.
Izvor: NIN.rs
Zajedničkom akcijom nadzornika NP Skadarsko jezero i Granično-plovne jedinice Policije u rejonu Božaja procuesirana su četiri lica zbog nelegalnog izlova ribe, saopšteno je iz NP Skadarsko jezero.
Privremeno su oduzeta 2 plovila, 2 VBM, 2 osti, 2 pretvarača, 3 akumulatora, 2 lampe i ostala oprema koja se koristi za nelegalne aktivnosti. Inspektor za ribarstvo izrekao je dva prekršajna naloga u visini od po 500 eura – navodi se u saopštenjeni iz ovog preduzeća.
Uspostavljanje saradnje i sprovođenje zajedničkih aktivnosti na terenu donosi rezultate u borbi protiv krivolova, navodi se u objavi NPCG.
Iz NP Skadarsko jezero poručuju da su odlučni u namjeri da se svako lice procesuira pred nadležnim organima.
Rukometna reprezentacija Crne Gore doživiela je prvi poraz u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. “Lavovi” su večeras, u meču trećeg kola, izgubili od Mađarske rezultatom 29:26.
Selekcija Mađarske od prvog minuta imala je kontrolu rezultata. I pored nekoliko sjajnih odbrana Nebojše Simića, “lavovi” nijesu uspijevali da okrenu stvari u svoju korist. Izostanak Vuka Borozana i Miloša Vujovića u napadu, ali i Vuka Lazovića u odbrani bio je evidentan. Gosti su to odlično koristili, diktirali su ritam, a kada bi god naš tim uspio da dođe do egala, Mađari su odbijali nalet, a u tri navrata imali su višak od tri gola, dok su na pauzi između dva poluvremena imali prednost od 14:12.
Mađarska je u uvodnih pet minuta nastavka bila još bolja, a serijom 4:0 stigla je do velikih 18:12.
Nije išlo u tim trenucima dobro našoj ekipi, a dodatan problem bio je direktno isključenje Radojice Čepića koji je do tog trenutka bio najbolji igrač crnogorske reprezentacije sa pet golova.
Uprkos tome “lavovi” su se donekle konsolidovali u napadu, napravili su određeni pritisak, imali i zicer za minus tri (promašio Luka Radović), ali nijesu uspjeli da uhvate priključak.
Mađarska je mini serijom 3:0 na deset minuta prije kraja stigla do velikih 27:20, što je bilo nedostižno za naš tim koji je, istina, zaprijetio, prišao na minus dva, ali nije imao snage za nešto više.
Najefikasniji u redovima naše selekcije bio je Branko Vujović sa šest pogodaka.
Isti rovali sastaće se za četiri dana u Tatabanji.
Nekadašnja načelnica Filijale za upravne i unutrašnje poslove Prijestonice Cetinje, Olivera Krivokapić, obratila se Otvorenim pismom ministru policije Danilu Šaranoviću i v. d. direktora Uprave policije, Lazaru Šćepanoviću.
Njeno pismo prenosimo u cjelosti:
Poštovana gospodo, Šaranoviću i Šćepanoviću,
S obzirom na to da ste se narodski rečeno -zalećeli, moj Vam je savjet da krenete od početka. Kako? Prvo neka vaši slušbenici, ovi sa Cetinja bivši i sadašnji, obavezno koji su dipl. pravnici pa i ostali čitaju zakone. Resavske škole odavno ne postoje. Ponukana sopstvenim primjerom svjedočim da vaši službenici ne znaju kako se pokreće krivični postupak, upravni još manje. Bezuspješno sam reagovala, ali vidim da u tom dijelu nema pomaka, pa evo načina da i ovako upozorim.
Krivični postupak se ne pokreće podnošenjem krivične prijave. Filijalama za upravne poslove državljanstvo i strance moraju dostavljati podatke o pokrenutim krivičnim postupcima ili pravosnažnim presudama, one vezane za nadležnost filijale, ako ih posjeduju. Obavještenje da su podnijeli krivičnu prijavu filijale ne obavezuje. Zakon kaže, ne ja, ali shvatih da možda namjerno ne dostavljaju podatke propisane Zakonom. Ko će znati. Svašta se čuje.
Drugo. U skladu sa ovlašćenjima moraju preventivno djelovati. U njihovom pozivu kukavičluk nije poželjan , a najmanje prebacivanje krivice na druge.
Trece. Obavezno obnoviti gradivo, čitati, čitati Zakone. Manje će griješiti.
Vama lično. Ne vjerujte u sve što Vam se plasira. Provjerite dobro. Jer što poslije, kad se dokađe da nije istina, a na takvoj navodno istini ste podnosili prijave i obavještavali javnost. Ovo takođe iz ličnog primjera navodim.
Bilo bi još toga. Za napisano sam svjedok.
Namjera mi nije da Vas učim samo želja i vjera da ce se nešto promijeniti na bolje i biti onako kako Zakoni propisuju, ako želimo poštovati zakone. Ako će moj primjer biti nauk zadovoljna sam, ako ne, opet narodski rečeno – mrka kapa.
Srdačno,
Olivera Krivokapić
Predstavljanje knjige „Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori: rezultati terenskog istraživanja“, biće organizovana u četvrtak 13. marta, u Centru za kulturu, na Cetinju, u 19 časova.
O knjizi će, uz autora govoriti Adnan Čirgić i Aleksandar Radoman. Program će moderirati Irena Delja.
Monografija Slobodana Čukića pod naslovom Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori: rezultati terenskog istraživanja predstavlja izuzetan istraživački poduhvat zahvaljujući kojem je osvijetljen jedan sasvim nepoznat segment crnogorske kulture iz domena pogrebne običajnosti. Do Čukićeve monografije o fenomenu prikaza apotropejskih zmija na nadgrobnim spomenicima u Crnoj Gori u nauci je bilo riječi tek uzgredno s pogrešnim upućivanjem na zaključak da je riječ o pojavi koja je karakteristika užega areala skadarskoga basena i albanskih katoličkih grobalja. Obimna i sistematska terenska istraživanja koja je preduzeo Slobodan Čukić rezultirala su dragocjenim saznanjima koja su na ovaj problem bacila posve novo svijetlo. Otkriveno je, naime, da se taj fenomen javlja na širem crnogorskom prostoru i to na relativno brojnim kamenim spomenicima nastalim u periodu od oko 1878. godine do 1941. godine – navodi se u recenziji knjige.
Organizatori događaja su Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Crnogorski PEN centar i Centar za kulturu Prijestonice Cetinje.
Fudbaleri Lovćena odigrali su 1:1 protiv Igala u utakmici 22. kola Druge CFL.
U duelu timovva koji se bore za baraž za popunu Druge CFL Cetinjani su bili na korak do pobjede, ali su istu ispustili duboko u sudijskoj nadoknadi.
Nakon ne previše interesantnog prvog dijela Lovćen je poveo u desetom minutu kada je Nikola Tripković io golmana gostiju.
Bio je bolji cetinjski tim i nakon tog gola, a Nikola Draganić propustio ogromnu šansu da duplira prednost svoje ekipe.
Kazna je stigla u 95. minutu kada je Kordoba pogodio za konačnih 1:1.
U narednom kolu fudbalere Lovćena čeka gostovanje Rudara.