Region

Dvadeset dvije godine od ubistva premijera Srbije

Đinđić je sahranjen 15. marta u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Na njegovoj sahrani je bilo više od 70 stranih državnih delegacija.
Dvadeset dvije godine od ubistva premijera Srbije

Foto: NIN / Đorđe Kojadinović

U promjenama je nužno nekoliko stvari, povrh svega – jedinstvena vizija društva. Pozivam ljude da se sjete te vizije zbog koje su se borili za promjene, vizije uređene i uspješne zemlje u kojoj se zna svačije mjesto, svačija odgovornost – riječi su Zorana Đinđića, premijera Srbije koji je prije 22 godine, 12. marta 2003. ubijen u atentatu u dvorištu zgrade Vlade Srbije u Beogradu. 

Atentat na Đinđića tog kobnog 12. marta značio je, kako je mnogo puta isticano, pucanj u budućnost zemlje. Uz sve ono što je značio i donio u tom kratkom periodu vladavine, bio je, poznato je, vješt govornik. Godine koje su prošle od atentata, nisu oduzele snagu riječima Zorana Đinđića, dugogodišnjeg lidera Demokratske stranke i jedne od ključnih ličnosti promjena 5. oktobra 2000. Njegovih govora o snazi promjena, budućnosti Srbije i načinu na koji je namjeravao da vodi zemlju prema napretku, Srbija se sjeća i danas, 22 godine od dana kada je ubijen.  

Velikih promjena nema bez velikih napora. Velikih promjena nema bez novih pravila, kreativnosti i odlučnosti. Velike promjene se ne događaju same po sebi, evolutivno, prerastanjem jednog sistema u drugi. One se događaju diskontinuitetom, lomljenjem okova i uspostavljanjem novih odnosa – pričao je Đinđić.

Prvi demokratski izabrani premijer Srbije govorio je i o tome zašto ne odustaje.

Zašto mi ne odustajemo, zašto smo mi odlučniji nego ikada? Zato što smo mi snaga promjena, zato što mi imamo jasnu viziju bolje budućnosti za ovu zemlju. Zato što je nama pripao veliki istorijski zadatak da pokrenemo Srbiju sa mrtve tačke.

“Ako neko misli…”

Neposredno prije atentata, 20. februara 2003. godine, pričao i o tome kako će sistem i bez njega funkcionisati. 

Ako neko misli da će zaustaviti sprovođenje zakona time što će mene ukloniti onda se grdno vara, jer ja nisam sistem. Sistem će funcionisati i dalje i niko neće dobiti amnestiju tako što će ukloniti jednog ili dva funcionera države – rekao je on tada.

Đinđić je govorio o o tome šta ga vuče naprijed: Moto koji me vuče napred je nikad se ne predaj. Ako kreneš u preticanje, dodaj gas. Radi ono što smatraš da je ispravno, a ne ono što će većina da podrži. Poraze ne doživljavaj lično. Nikad se ne nerviraj zbog politike.

Danas znamo da je bijeg u budućnost ponekad neophodan kako bi nesrećna stvarnost uopšte mogla biti prihvaćena. Ponekad realno razmišljati znači ne prihvatati realnost u njenoj datoj formi, nego je projektovati u nešto bolje – govorio je Đinđić.

Dvadeset dvije godine od ubistva Đinđića

Politička pozadina ubistva prvog demokratskog premijera poslije pada režima Slobodana Miloševića do danas nije otkrivena.

Tog 12. marta 2003. godine Đinđić je u dvorištu Vlade pogođen sa dva snajperska hica u grudi. Odmah nakon toga prevezen je u Urgentni centar, gdje je pokušana reanimacija, ali bez uspjeha.

Nekoliko sati nakon što je Đinđić ubijen, u Srbiji je proglašeno vanredno stanje, koje je trajalo sve do 22. aprila te godine.

Tokom vanrednog stanja bila je organizovana policijska akcija „Sablja“, a u kojoj je, među uhapšenima, bio i atentator na Đinđića, bivši komandant JSO-a Zvezdan Jovanović.

Policija je u akciji „Sablja“ uhapsila više od 11.000 osoba, među kojima pripadnike zemunskog i drugih kriminalnih klanova, političare, visoke vojne oficire, nosioce pravosudnih funkcija i neke estradne ličnosti.

Đinđić je sahranjen 15. marta u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Na njegovoj sahrani je bilo više od 70 stranih državnih delegacija.

U avgustu 2003. godine 44 osobe optužene su za učešće u ubistvu, suđenje je počelo je 22. decembra 2003. godine u u Odjeljenju za borbu protiv organizovanog kriminala Okružnog suda u Beogradu, a 23. maja 2007. godine proglašeni su krivim i osuđeni na ukupno 378 godina zatvora.

Izvor: NIN.rs