Ruski predsjednik Vladimir Putin posjetio je zapadnu rusku regiju Kursk prvi put otkako su ukrajinske snage zauzele dio teritorija u toj regiji.

Putin, odjeven u vojnu uniformu, posjetio je kontrolni centar u regiji Kursk koji koriste ruske snage, prenijela je ruska državna televizija.

Uistinu, u najkraćem mogućem vremenu treba konačno poraziti neprijatelja koji je ukorijenjen u regiji Kursk i još uvijek ovdje provodi odbrambene akcije – rekao je Putin u obraćanju ruskom vojnom vrhu.

Valerij Gerasimov, načelnik ruskog Glavnog štaba, obavijestio ga je da su ukrajinske snage u regiji Kursk sada opkoljene.

Putin je rekao da ruske snage trebaju potpuno osloboditi regiju od ukrajinskih vojnika što je prije moguće, prenose novinske agencije.

Izvor: N1 Hrvatska, Agencije

Predsjednik bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik izjavio je večeras u Banjaluci da ga niko neće privesti u Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) u Sarajevu, navodeći da će ga štititi entitetska policija.

Mene da privede? Neće me privesti niko. Druga stvar, policija je tu da čuva red i mir u Republici Srpskoj i ona će to raditi. Oni su zaduženi da osiguraju moju bezbjednost kao predsjednika i naših institucija. Prema tome, naravno da neće dozvoliti nikakve pokrete te vrste – kazao je Dodik u razgovoru s novinarkom hrvatskog RTL-a.

Upitan hoće li se dobrovoljno odazvati na saslušanje u državnom tužilaštvu u Sarajevu, Dodik je rekao da “nema zbog čega da se dobrovoljno prijavljuje kada je u pitanju institucija koja nije u skladu s Ustavom“.

Izvor: Agencije, RTL.hr

U promjenama je nužno nekoliko stvari, povrh svega – jedinstvena vizija društva. Pozivam ljude da se sjete te vizije zbog koje su se borili za promjene, vizije uređene i uspješne zemlje u kojoj se zna svačije mjesto, svačija odgovornost – riječi su Zorana Đinđića, premijera Srbije koji je prije 22 godine, 12. marta 2003. ubijen u atentatu u dvorištu zgrade Vlade Srbije u Beogradu. 

Atentat na Đinđića tog kobnog 12. marta značio je, kako je mnogo puta isticano, pucanj u budućnost zemlje. Uz sve ono što je značio i donio u tom kratkom periodu vladavine, bio je, poznato je, vješt govornik. Godine koje su prošle od atentata, nisu oduzele snagu riječima Zorana Đinđića, dugogodišnjeg lidera Demokratske stranke i jedne od ključnih ličnosti promjena 5. oktobra 2000. Njegovih govora o snazi promjena, budućnosti Srbije i načinu na koji je namjeravao da vodi zemlju prema napretku, Srbija se sjeća i danas, 22 godine od dana kada je ubijen.  

Velikih promjena nema bez velikih napora. Velikih promjena nema bez novih pravila, kreativnosti i odlučnosti. Velike promjene se ne događaju same po sebi, evolutivno, prerastanjem jednog sistema u drugi. One se događaju diskontinuitetom, lomljenjem okova i uspostavljanjem novih odnosa – pričao je Đinđić.

Prvi demokratski izabrani premijer Srbije govorio je i o tome zašto ne odustaje.

Zašto mi ne odustajemo, zašto smo mi odlučniji nego ikada? Zato što smo mi snaga promjena, zato što mi imamo jasnu viziju bolje budućnosti za ovu zemlju. Zato što je nama pripao veliki istorijski zadatak da pokrenemo Srbiju sa mrtve tačke.

“Ako neko misli…”

Neposredno prije atentata, 20. februara 2003. godine, pričao i o tome kako će sistem i bez njega funkcionisati. 

Ako neko misli da će zaustaviti sprovođenje zakona time što će mene ukloniti onda se grdno vara, jer ja nisam sistem. Sistem će funcionisati i dalje i niko neće dobiti amnestiju tako što će ukloniti jednog ili dva funcionera države – rekao je on tada.

Đinđić je govorio o o tome šta ga vuče naprijed: Moto koji me vuče napred je nikad se ne predaj. Ako kreneš u preticanje, dodaj gas. Radi ono što smatraš da je ispravno, a ne ono što će većina da podrži. Poraze ne doživljavaj lično. Nikad se ne nerviraj zbog politike.

Danas znamo da je bijeg u budućnost ponekad neophodan kako bi nesrećna stvarnost uopšte mogla biti prihvaćena. Ponekad realno razmišljati znači ne prihvatati realnost u njenoj datoj formi, nego je projektovati u nešto bolje – govorio je Đinđić.

Dvadeset dvije godine od ubistva Đinđića

Politička pozadina ubistva prvog demokratskog premijera poslije pada režima Slobodana Miloševića do danas nije otkrivena.

Tog 12. marta 2003. godine Đinđić je u dvorištu Vlade pogođen sa dva snajperska hica u grudi. Odmah nakon toga prevezen je u Urgentni centar, gdje je pokušana reanimacija, ali bez uspjeha.

Nekoliko sati nakon što je Đinđić ubijen, u Srbiji je proglašeno vanredno stanje, koje je trajalo sve do 22. aprila te godine.

Tokom vanrednog stanja bila je organizovana policijska akcija „Sablja“, a u kojoj je, među uhapšenima, bio i atentator na Đinđića, bivši komandant JSO-a Zvezdan Jovanović.

Policija je u akciji „Sablja“ uhapsila više od 11.000 osoba, među kojima pripadnike zemunskog i drugih kriminalnih klanova, političare, visoke vojne oficire, nosioce pravosudnih funkcija i neke estradne ličnosti.

Đinđić je sahranjen 15. marta u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Na njegovoj sahrani je bilo više od 70 stranih državnih delegacija.

U avgustu 2003. godine 44 osobe optužene su za učešće u ubistvu, suđenje je počelo je 22. decembra 2003. godine u u Odjeljenju za borbu protiv organizovanog kriminala Okružnog suda u Beogradu, a 23. maja 2007. godine proglašeni su krivim i osuđeni na ukupno 378 godina zatvora.

Izvor: NIN.rs

Zajedničkom akcijom nadzornika NP Skadarsko jezero i Granično-plovne jedinice Policije u rejonu Božaja procuesirana su četiri lica zbog nelegalnog izlova ribe, saopšteno je iz NP Skadarsko jezero.

Privremeno su oduzeta 2 plovila, 2 VBM, 2 osti, 2 pretvarača, 3 akumulatora, 2 lampe i ostala oprema koja se koristi za nelegalne aktivnosti. Inspektor za ribarstvo izrekao je dva prekršajna naloga u visini od po 500 eura – navodi se u saopštenjeni iz ovog preduzeća.

Uspostavljanje saradnje i sprovođenje zajedničkih aktivnosti na terenu donosi rezultate u borbi protiv krivolova, navodi se u objavi NPCG.

Iz NP Skadarsko jezero poručuju da su odlučni u namjeri da se svako lice procesuira pred nadležnim organima.

Rukometna reprezentacija Crne Gore doživiela je prvi poraz u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. “Lavovi” su večeras, u meču trećeg kola, izgubili od Mađarske rezultatom 29:26.

Selekcija Mađarske  od prvog minuta imala je kontrolu rezultata. I pored nekoliko sjajnih odbrana Nebojše Simića, “lavovi” nijesu uspijevali da okrenu stvari u svoju korist. Izostanak Vuka Borozana i Miloša Vujovića u napadu, ali i Vuka Lazovića u odbrani bio je evidentan. Gosti su to odlično koristili, diktirali  su ritam, a kada bi god naš tim uspio da dođe do egala, Mađari su odbijali nalet, a u tri navrata imali su višak od tri gola, dok su na pauzi između dva poluvremena imali prednost od 14:12.

Mađarska je u uvodnih pet minuta nastavka bila još bolja, a serijom 4:0 stigla je do velikih 18:12.

Nije išlo u tim trenucima dobro našoj ekipi, a dodatan problem bio je direktno isključenje Radojice Čepića koji je do tog trenutka bio najbolji igrač crnogorske reprezentacije sa pet golova.

Uprkos tome “lavovi” su se donekle konsolidovali u napadu, napravili su određeni pritisak, imali i zicer za minus tri (promašio Luka Radović), ali nijesu uspjeli da uhvate priključak. 

Mađarska je mini serijom 3:0 na deset minuta prije kraja stigla do velikih 27:20, što je bilo nedostižno za naš tim koji je, istina, zaprijetio, prišao na minus dva, ali nije imao snage za nešto više.

Najefikasniji u redovima naše selekcije bio je Branko Vujović sa šest pogodaka.

Isti rovali sastaće se za četiri dana u Tatabanji.

Nekadašnja načelnica Filijale za upravne i unutrašnje poslove Prijestonice Cetinje, Olivera Krivokapić, obratila se Otvorenim pismom ministru policije Danilu Šaranoviću i v. d. direktora Uprave policije, Lazaru Šćepanoviću.

Njeno pismo prenosimo u cjelosti:

Poštovana gospodo, Šaranoviću i Šćepanoviću,

S obzirom na to da ste se narodski rečeno -zalećeli, moj Vam je savjet da krenete od početka. Kako? Prvo neka vaši službenici, ovi  sa Cetinja bivši i sadašnji, obavezno koji su dipl. pravnici pa i ostali čitaju zakone. Resavske škole odavno ne postoje. Ponukana sopstvenim primjerom svjedočim da vaši službenici ne znaju kako se pokreće krivični postupak, upravni još manje. Bezuspješno sam reagovala, ali vidim da u tom dijelu nema pomaka, pa evo načina da i ovako upozorim.

Krivični postupak se ne pokreće podnošenjem krivične prijave. Filijalama za upravne poslove državljanstvo i strance moraju dostavljati podatke o pokrenutim krivičnim postupcima ili pravosnažnim presudama, one vezane za nadležnost filijale, ako ih posjeduju. Obavještenje da su podnijeli krivičnu prijavu filijale ne obavezuje. Zakon kaže, ne ja, ali shvatih da možda namjerno ne dostavljaju podatke propisane Zakonom. Ko će znati. Svašta se čuje.
Drugo. U skladu sa ovlašćenjima moraju preventivno djelovati. U njihovom pozivu kukavičluk nije poželjan, a najmanje prebacivanje krivice na druge.

Treće. Obavezno obnoviti gradivo, čitati, čitati Zakone. Manje će griješiti.
Vama lično. Ne vjerujte u sve što Vam se plasira. Provjerite dobro. Jer što poslije, kad se   dokaže da nije istina, a na takvoj navodno istini ste podnosili prijave i obavještavali javnost. Ovo takođe iz ličnog primjera navodim.

Bilo bi još toga. Za napisano sam svjedok.
Namjera mi nije da Vas učim, samo  želja i vjera da ce se nešto promijeniti na bolje i biti onako kako Zakoni propisuju, ako želimo poštovati zakone. Ako će moj primjer biti nauk zadovoljna sam, ako ne, opet narodski rečeno – mrka kapa.

Srdačno,

Olivera Krivokapić