Kamala Haris/ Donald Tramp (Foto: Guliver/ Alex Brandon)
Građani Sjedinjenih Američkih Država danas biraju predsjednika. Kandidati za četverogodišnji mandat u Bijeloj kući su aktuelna potpredsjednica i kandidatkinja demokrata Kamala Harris (60) i bivši američki predsjednik i republikanski kandidat Donald Tramp (78). Analitičari ocjenjuju da bi 60. izbori, čiji ishod iščekuje cijela planeta, mogli biti presudni za američku politiku. Oko 80 miliona Amerikanaca već je glasalo ranije, ili poštom, a pratit će se rezultati glasanja u sedam ključnih država – Nevadi, Arizoni, Džordžiji, Sjevernoj Karolini, Viskonsinu, Mičigenu i – prije svih – Pensilvaniji.
Odluka o predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama, iako tehnički zavisi od glasova svih birača, u velikoj mjeri će zavisiti od ishoda u samo sedam ključnih saveznih država. Uprkos činjenici da više od 240 miliona Amerikanaca ima pravo da glasa, mali broj država će zaista presuditi o tome ko će preuzeti Bijelu kuću – da li će to biti aktuelna potpredsjednica Kamala Haris ili bivši predsjednik Donald Tramp. Ove države, poznate kao “swing states“, one u kojima se političke preferencije često mijenjaju, i one će vjerovatno igrati ključnu ulogu u odlučivanju predsjedničke trke 2024. godine.
Sedam ključnih država
Iako se rezultati u većini država mogu predvidjeti na osnovu tradicionalnih preferencija birača, fokus kandidata usmjeren je na nekoliko država koje redovno mijenjaju svoju političku naklonost. Ove države su ključne za osvajanje potrebnih elektorskih glasova.
Arizona
Arizona je 2020. godine glasala za Dzozefa Bajdena sa razlikom od samo 0,3 procentna poena, što je bio prvi put od 1996. da je jedan demokratski kandidat osvojio ovu državu. Na ovim izborima, pitanja poput prava na abortus i imigracije biće presudna. Oko četvrtina birača u Arizoni su Latinoamerikanci, grupa koja je u velikoj mjeri podržavala Bajdena, ali nedavne ankete pokazuju da Haris ne uživa istu podršku među Hispanoamerikancima kao što je to bio slučaj s Bajdenom, prenosi Nova.rs.
Džordžija
Pobjeda Bajdena u Džordžiji 2020. godine bila je istorijska jer je to bio prvi put da je jedan demokrata osvojio ovu državu još od Bila Klintona 1992. godine. Tramp je nakon toga uložio velike napore da ospori rezultate izbora, posebno kroz čuveni telefonski poziv državnom sekretaru Džordžije, Bred Rafenspergeru, tražeći da se “pronađe“ 11.780 glasova. Afroamerički birači odigrali su ključnu ulogu u Bajdenovoj pobjedi, a Harisina kampanja nastoji da ponovo pridobije ovu grupu, iako ankete pokazuju blagi porast podrške Trampu među crnim glasačima.
Mičigen
Mičigen, nekada sigurna država za demokrate, postala je neizvjesna u poslednje dvije predsjedničke trke, prvo birajući Trampa 2016. godine, a zatim Bajdena 2020. godine. Radnička klasa i birači iz industrijskih oblasti igraju presudnu ulogu u Mičigenu, dok je prisustvo arapsko-američke zajednice značajno, posebno u gradovima poput Dirborna. Pitanje izraelsko-palestinskih odnosa moglo bi da postane problematično za Haris, s obzirom na nepodijeljenu podršku demokrata Izraelu.
Nevada
Nevada je na poslednjih pet izbora oscilirala, ali je u dva prethodna ciklusa bila na strani demokrata. Ekonomska pitanja su ključna za glasače u Nevadi, gdje stopa nezaposlenosti iznosi 5,4 odsto, što je najviša stopa u zemlji. U Las Vegasu, stopa je još viša – 6,7 odsto. Iako republikanci tradicionalno imaju prednost kada su u pitanju ekonomske teme, neka istraživanja pokazuju da birači u Nevadi više vjeruju Haris nego Trampu u rješavanju ekonomskih izazova.
Sjeverna Karolina
Sjeverna Karolina se generalno smatra republikanskom državom, ali je Barak Obama uspio da je osvoji 2008. godine. Tramp je pobijedio 2020. godine, ali sa malom razlikom od 1,3 procentna poena. Neodlučni birači, koji čine 36 odsto populacije, čine predviđanja za 2024. godinu veoma komplikovanim. Haris je tokom godine posjetila Severnu Karolinu više puta, čime je pokazala da demokrate ozbiljno shvataju mogućnost pobjede u ovoj ključnoj državi.
Pensilvanija
Sa svojih 19 elektora, Pensilvanija je najveća neizvjesna država i ključna za obje strane. Tramp je osvojio ovu državu 2016. godine, ali je Bajden uspio da je povrati za demokrate četiri godine kasnije, dijelom zahvaljujući svom porijeklu iz pensilvanijskog grada Skrentona. Pravo na abortus, ekonomija i imigracija su ključne teme u ovoj državi, koja bi mogla odrediti ishod izbora.
Viskonsin
Viskonsin je još jedna država koja je nekada bila pouzdano demokratska, ali je prešla na Trampovu stranu 2016. godine. Bajden je uspio da vrati Viskonsin 2020. godine, ali s veoma malom razlikom. I demokrate i republikanci vide ovu državu kao ključnu, a Trampova kampanja je fokusirana na osvajanje njenih elektorskih glasova.
Uslovi za kandidaturu
Da bi se neko kandidovao za predsjednika Amerike mora da bude stariji od 35 godina, rođen kao Amerikanac i da u toj zemlji živi posljednjih 14 godina.
Donald Džon Tramp ima 78 godina. Rođen je 14. juna 1946. godine u Njujorku. Uz Džozefa Bajdena, najstariji je predsjednik SAD.
Trampov otac, Fred, bio je uspješan trgovac nekretninama, što je navelo Donalda da se uključi u porodični biznis.
Tramp je diplomirao ekonomiju na Univerzitetu Pensilvanije 1968. godine, a tokom sedamdesetih je preuzeo porodičnu kompaniju i proširio poslovanje kupovinom luksuznih nekretnina na Menhetnu, poput Tramp kule.
Popularnost je stekao tokom devedesetih, a medijski je zapažen i kao producent i voditelj rijaliti šoua “Šegrt”, koji se emitovao od 2004. do 2015. godine.
Kao kandidat Republikanske stranke, izabran je za 45. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država 2016. godine, pobijedivši Hilari Klinton. Sprovodio je politiku “Amerika na prvom mjestu”, fokusirajući se na trgovinske sporazume i imigracionu reformu.
Tramp je 2020. izgubio na izborima od Džozefa Bajdena, ali nije priznao poraz i nije došao na inauguraciju nasljednika, suprotno običajima. Štaviše, sudi mu se za navodno podsticanje nemira u Vašingtonu 6. januara 2021. godine, kao i za nepoštovanje Ustava i izbornih zakona, nedolično ponašanje i seksualno uznemiravanje.
Iako se vjerovalo da je njegova karijera okončana odlaskom iz Bijele kuće, Tramp se vratio u trku i bez većih problema osvojio republikansku nominaciju za predstojeće izbore.
Kampanju za aktuelne izbore obilježio je atentat 13. jula u Pensilvaniji, kada je jedan posjetilac skupa ubijen, a Tramp lakše ranjen, dok je policija ubila atentatora. Sumnja se da je još jedan takav napad u posljednjem trenutku spriječen u septembru, u Teksasu.
Oženjen je Melanijom Tramp i ima petoro dece iz tri braka.
Kamala Haris – “kec iz rukava” demokrata
Iako je dugo u politici, bila je savezna senatorka i aktuelna je potpredsjednica SAD, Kamala Haris do prije par mjeseci nije bila ime koje Amerikanci lako prepoznaju.
Kada je u julu Džozef Bajden odustao od kandidature i predložio da ga zamijeni Harisova, najveći posao njene kampanje bio je da je birači upoznaju.
Kamala Haris ima 60 godina, rođena je 20. oktobra 1964. godine u Ouklandu, u Kaliforniji.
Njena majka, Šjamala Gopalan, bila je naučnica porijeklom iz Indije, a otac, Donald Haris, profesor ekonomije sa Jamajke. Zbog toga se smatra pripadnicom i azijskoameričke i afroameričke manjine.
Diplomirala je pravo na Univerzitetu Hauard i Pravnom koledžu Univerziteta Kalifornije u Hejstingsu.
Karijeru je započela kao zamjenica okružnog tužioca u okrugu Alameda, a 2003. godine postala je okružni tužilac San Franciska. Godine 2010. izabrana je za državnog tužioca Kalifornije, postavši prva žena i prva osoba afroameričkog i azijskog porijekla na toj poziciji.
Kao senatorka Kalifornije od 2017. do 2021. godine, zalagala se za reformu krivičnog pravosuđa i zdravstvenu zaštitu.
U januaru 2021. postala je 49. potpredsjednica Sjedinjenih Američkih Država, prva žena i prva osoba afroameričkog i azijskog porijekla na toj funkciji.
Tokom kampanje, koju je preuzela od Bajdena, fokusirala se na pitanja socijalne pravde, prava žena i imigracionu reformu.
Udata je za advokata Daglasa Emhofa od 2014. godine i maćeha je njegovoj djeci iz prethodnog braka.
Elektorski koledž – glasnik američkih birača
Predsjednika i potpredsjednika Sjedinjenih Američkih Država ne biraju građani neposredno, već svojim glasom biraju elektore u matičnoj državi, koji se potom izjašnjavaju o kandidatima u prijestonicama tih saveznih država, obrazajući instituciju Elektorskog koledža.
Zapravo, kada američki građanin glasa, on poručuje predstavnicima svoje savezne države, odnosno delegatima, za koga treba da glasaju.
Pobjednik je kandidat koji osvoji 270 elektorskih glasova od ukupno 538. Svaka savezna država ima određeni broj elektorskih glasova, proporcionalan broju njenih članova u Kongresu – kongresmena i senatora. Donji prag su dva senatora i jedan kongresmen iz svake savezne države.
Kandidat koji dobije većinu glasova u određenoj državi obično osvaja sve elektorske glasove te države, osim u slučaju Mejna i Nebraske, gdje elektori mogu biti podijeljeni.
Predsjednik, tako, može da postane i neko ko dobije manje glasova ukupno, što se dogodilo 2016. godine kada je Tramp pobijedio Hilari Klinton.
Istorija SAD pamti takvu pobjedu i Džordža Buša mlađeg nad Alom Gorom 2000. godine.
Pobjednik je onaj kandidat koji prvi dođe do 270 elektorskih glasova
Kada se utvrde glasovi novembarskih izbora, oni se prenose na elektore koji poslije izbora odlaze u Vašington, gdje se, formalno, bira predsjednik.
Elektori imaju nepisanu obavezu da poštuju volju građana, ali se događalo da su pojedini elektori kroz istoriju kršili pravilo, iako takvi presedani nikada nisu uticali na sam ishod izbora.
Ako nijedan kandidat ne osvoji potrebnih 270 elektorskih glasova, Predstavnički dom bira predsjednika među tri kandidata s najviše elektorskih glasova.
To se dogodilo dva puta. Najprije je 1800. godine tako izabran Tomas Džeferson, a potom i 1824, kada je između četiri kandidata izabran Džon Kvinsi Adams, koji je i inače osvojio više glasova od ostalih.
Istorijski, većina država je tradicionalno opredijeljena za jednu od stranaka, pa se kampanja fokusira na nekoliko kolebljivih država (swing states), gdje ishod glasanja nije očekivan.
Za razliku od, na primer, Kalifornije gdje obično pobjeđuju demokrate ili Teksasa koji je uobičajeno republikanski, kolebljive države mijenjaju raspoloženje i mogu preći s jedne strane na drugu.
Moguće je i da još neka od 50 saveznih država promijeni stranu i stranačku boju, ali ankete govore da su izbori u ovih sedam najneizvjesniji.
Poseban izazov je takozvano rano glasanje i glasanje poštom, na šta se na ovim izborima odlučilo skoro 80 miliona stanovnika.
Budući da su na tekućim izborima ranije i glasanje poštom izuzetno popularni, moglo bi da se oduži objavljivanje rezultata, zato što u državama brojanje počinje po zatvaranju birališta, što je slučaj i sa Pensilvanijom, ključnoj među kolebeljivim državama.
IZVOR: RTCG
Hrvatski premijer Andrej Plenković ima povjrenje Hrvatskog sabora i stabilnu većinu, potvrdilo je glasanje o njegovom opozivu koji je tražio SDP nakon hapšenja Vilija Beroša dok je bio ministar zdravlja.
Za opoziv je ruku podiglo 64 poslanika hrvatskog Sabora, a 76 ih je bilo protiv, javlja HRT.
Da bi bi Plenković bio opozvan opozicija je trebalo da sakupi 76 glasova.
Opozicija je prije glasanja još jednom ponovila zašto premijer Plenković mora da ode.
Božo Petrov (Most) je rekao da postoje određeni trenuci i situacije u životu kada, iako možda niste krivi, zbog ljudi za koje ste odgovorni, odstupite sa funkcije i ponudite ostavku.
„To se nije dogodilo, a on nije rekao ni izvini. On se obrušio i na SDP, koji istovremeno pokreće impičment dok pregovara o ustavnim sudijama, nazivajući sve političkom farsom i trgovinom“, rekao je Petrov.
Peđa Grbin (SDP) je uzvratio da je njihova dužnost da kao odgovorna strana pokrenu impičment kada znaju da se krađa dešava i da je to samo „vrh ledenog brega“.
Izvor: RTCG
Podaci o najvećim zaradama u Crnoj Gori za 2024. godinu, koje je Poreska uprava dostavila portalu Bankar, pokazuju da su najveće plate u sektorima nespecijalizovane trgovine na veliko, nekretnina, hotelijerstva i trgovine gorivima. Najveća obračunata bruto zarada premašila je iznos od 187.000 eura.
Među deset najplaćenijih osoba, četiri su crnogorski državljani, dok šest visokih plata pripada strancima koji su dominantno angažovani u sektorima iznajmljivanja nekretnina i hotelijerstva.
Najveća bruto zarada obračunata ove godine u Crnoj Gori iznosi 187.308,22 eura. Prema podacima koje je portalu Bankar dostavila Poreska uprava, riječ je o crnogorskom državljaninu kojem je, kada se odbiju porezi, na račun leglo nešto manje od 140 hiljada eura. Sektor u kojem je obračunata i isplaćena ova zarada vodi se pod šifrom „nespecijalizovana trgovina na veliko“. Zbog poreske tajne nije moguće dobiti više informacija o ovoj zaradi, a s obzirom na to da se ovaj iznos pojavljuje samo jednom tokom godine, vjerovatno je riječ o zaradi koja je uključivala bonus.
Da se jednom našem sugrađaninu isplatilo raditi ove godine, najbolje ilustruje činjenica da je on za mjesec primio čak 148 prosječnih zarada, koja je prema posljednjim podacima Monstata u oktobru iznosila 944 eura. To znači da zaposleni sa prosječnom zaradom za ovaj iznos mora raditi više od 12 godina. Ako se uzme u obzir da značajan broj građana u Crnoj Gori prima minimalac od 600 eura, oni za ovaj iznos moraju raditi skoro 20 godina, odnosno pola radnog vijeka. Visokoškloci sa minimalcem od 800 eura za ovaj iznos treba da rade gotovo 15 godina.
U top deset najvećih zarada nalaze se četiri naša državljanina i šest stranaca. Međutim, zbog poreske tajne nije moguće dobiti više informacija osim iznosa i sektora. Prema podacima koje je portalu Bankar dostavila Poreska uprava, čak četiri zaposlena su ove godine primila zarade veće od 100 hiljada eura.
Tako se, pored trgovine, najviše isplati raditi u sektoru nekretnina, ali i sa novcem i u hotelijerstvu. Oko 130 hiljada eura leglo je na račun jednog stranca koji se bavi iznajmljivanjem vlastitih ili iznajmljenih nekretnina. Njegova bruto zarada iznosila je oko 176 hiljada eura.
Na trećem mjestu je državljanin Crne Gore koji se bavi monetarnim posredovanjem s bruto zaradom od 152.456 eura, odnosno s neto iznosom od oko 113 hiljada eura. Oko tri i po hiljade manje leglo je na račun jednog stranca za posao koji se odnosi na hotele i sličan smještaj. Njemu je obračunata zarada od 147.749 eura, odnosno isplaćeno mu je oko 110 hiljada kada se odbiju porezi.
I sljedeća najveća zarada je u ovom sektoru. Takođe je u pitanju stranac s bruto zaradom od 126.474 eura, odnosno oko 94 hiljade neto.
U top 10 najvećih zarada našla se još jedna zarada našeg državljanina, koji je za svoj rad nagrađen s oko 90 hiljada eura. Oko 85 hiljada leglo je na račun još jednog stranca koji je zaposlen u sektoru koji se odnosi na hotele i sličan smještaj, a oko 81 hiljadu iznosi plata takođe jednog stranca koji se bavi iznajmljivanjem vlastitih ili iznajmljenih nekretnina.
Takođe, isplati se raditi u trgovini na veliko čvrstim, tečnim i gasovitim gorivima. Jednom strancu obračunata je zarada od 93.707 eura, što znači da mu je na račun leglo oko 70 hiljada eura. Deseto mjesto po visini zarada je u trgovini na malo u nespecijalizovanim prodavnicama, pretežno hranom i pićem. Jednom našem sugrađaninu na račun je leglo nešto manje od 70 hiljada eura, dok je njegova bruto plata obračunata u iznosu od 93.493 eura.
Za 10 najvećih zarada u 2024. godini obračunati su porezi u iznosu od oko 200 hiljada eura.
Izvor: Bankar
Američki kantautorski duo Sajmon & Garfankel, jedni od najpopularnijih izvođača tokom 1960-ih, postali su ikone kontrakulture u deceniji socijalne revolucije, uz umjetnike kao što su Bitlsi i Bob Dilan.
Muzičari Pol Sajmon i Art Garfankel osnovali su 1957. godine grupu Tom & Jerry. Prvi uspjeh postigli su manjim hitom “Hey, Schoolgirl”. Kao Sajmon & Garfankel, sastav je postigao slavu 1965. hit singlom “The Sounds of Silence”. Njihova muzika korišćena je u čuvenom filmu Diplomac (1967), što je dodatno učvrstilo njihov status značajnih muzičara.
Poznati su po svojim suzdržanim vokalnim harmonijama i ponekad nestabilnom profesionalnom odnosu. Njihov posljednji album Bridge over Troubled Water, više je puta odgađan radi umjetničkih razilaženja.;
Osim “The Sounds of Silence”, među velikim hitovima ističu se “I Am a Rock”, “Homeward Bound”, “A Hazy Shade of Winter”, “Mrs. Robinson”, “Bridge over Troubled Water”, “The Boxer”, “Cecilia”, i “Scarborough Fair/Canticle”. Osvojili su nekoliko nagrada Gremija, a 2007. godine uvršteni su u Kuću slavnih rokenrola i Kuću slavnih muzike Long Ajlenda.
Slušaoci Radio Cetinja večeras od 23 sata mogu uživati u materijalu snimljenom 19. septembra 1981. na dobrotvornom koncertu u Central parku u Njujorku, gdje je duo nastupio pred 500.000 ljudi. Prihod je išao za obnovu i održavanje parka, koji je propao zbog nedostatka opštinskih sredstava. Koncert i album označili su početak trogodišnjeg okupljanja Pola Sajmona i Arta Garfankela.
Pored hitova iz godina kada su nastupali kao duo, set lista od 21 pjesme uključivala je materijale iz njihovih solo karijera i obrade. Među njima su bili “The Sound of Silence”, “Mrs. Robinson”, “The Boxer” i Sajmonova “Late in the Evening”.
Koncert u Central parku prvi je live album američkog folk rok dua Simon & Garfunkel, koji je 16. februara 1982. objavio Vorner Bros.
Besplatno vozilo za prevoz penzionera počeće sa radom u ponedjeljak 9. decembra. Vozilo će imati tri orijentacione rute i stajališta koja će obilaziti tokom dana, a penzioneri će sve informacije moći da dobiju i pozivom na broj telefona 067003771, saopšteno je iz gradske uprave.
Kako navode, električno vozilo prevoziće penzionere do ključnih gradskih lokacija, poput zdravstvenih ustanova, prodavnica i drugih važnih tačaka u gradu.
Rute kojima će se kretati vozilo:
Ruta 1 – zgrada Opštine, Štamparija „Obod“, zgrada penzionera, bolnica „Danilo I“.
Ruta 2 – Balšića pazar, Bajova ulica, Gipos, Mojkovačka ulica, Ulica Sava Burića, Željezara, Autobuska stanica, Bolnica „Danilo I“, zgrada Opštine.
Ruta 3 – zgrada Opštine, Balšića pazar, Bulevar Crnogorskih heroja, Humci, Bajice (kod spomenika herojima Božićnog ustanka) – Bulevar Crnogorskih heroja, Balšića pazar, zgrada Opštine.
Iz gradske uprave podsjećaju, da je Prijestonica Cetinje, u cilju unapređenja kvaliteta života starijih građana, nabavila električno vozilo namijenjeno za besplatan prevoz penzionera. Ovo savremeno i ekološki prihvatljivo vozilo omogućiće veću mobilnost penzionera i olakšati njihov svakodnevni život. Pored socijalne komponente, ovaj projekat doprinosi i očuvanju životne sredine, jer koristi tehnologiju koja smanjuje emisiju štetnih gasova.
Crna Gora ima najbolju pršutu na svijetu, zanimljiv je podatak koji kruži društvenim mrežama. Naša zemlja se našla na prvom mjestu po kvalitetu pršute, a konkurencija je bila jaka: tu su Hrvatska, Srbija i Italija.
Naša zemlja imala je ocjenu 4,81, dok susjedne države Hrvatska i Srbija imaju 4,73 i 4,65.
Na listi zemalja sa najboljom pršutom su i Grčka, Rusija, Bosna i Hercegovina, Maroko, Turska, Slovenija, Rumunija, Španija…
U Crnoj Gori njeguški pršut je zaštićeni proizvod, pored Crnogorskog pršuta.
Tu je i Pljevaljski sir, Crnogorska goveđa pršuta, Crnogorska stelja, Durmitorski skorup i Kolašinski lisnati sir sa oznakom porijekla, pšenično pivo Čista desetka i Cvijetni med sa oznakom viši kvalitet, te Bamija na ulcinjski način i Peraška torta sa oznakom garantovanog tradicionalnog specijaliteta.
Pršuta, pljevaljski sir, kačamak, jagnjetina, cicvara i Balšića tava nedavno su osvojili čuveni sajt o gastronomiji TasteAtlas.
Na ovom sajtu crnogorska kuhinja predstavljena je u najboljem svjetlu, a o našoj zemlji ovaj prestižni portal navodi da je Crna Gora zadivljujuća destinacija koja očarava posjetioce svojim srdačnim ljudima, prirodnim ljepotama, tradicijom i primamljivom kuhinjom.
Od morskih plodova sa bijelim lukom, pa sve do jake, planinske hrane kalorične hrane svaki dio Crne Gore ima svoje osobenosti.
Tako je u sjevernim krajevima Crne Gore, obilna planinska hrana je na prvom mjestu, osmišljena da zadovolji apetite vrijednih ratara i poljoprivrednika.
Interesantno je da se na top listi najpopularnijih crnogorskih jela na prvom mjestu nalazi cicvara. Zatim, slijede priganice, pa čorba od koprive, a Balšića tava je na četvrtom mjestu.
Peto mjesto zavrijedio je smočani kačamak, a tu su i paštrovački makaruli, čobanska čorba od vrganja, kuvani krompir i crnogorska pogača.
Pljevaljski sir među najboljima na planeti
Podsjetimo, TasteAtlas je početkom ove godine objavio listu najboljih sireva na svijetu, a pljevaljski sir se tada našao na 27. mjestu, ispred mnogih poznatih svjetskih sireva: italijanske mocarele i švajcarskog grijera.
Na prvom mjestu su, očekivano, italijanski parmezan, gorgonzola i burata, a pljevaljski sir je zavrijedio ocjenu 4,6 na prestižnom sajtu.
TasteAtlas je tada pisao da je pljevaljski sir osnovna namirnica mnogih jela u Crnoj Gori.
Ovaj bijeli sir se tradicionalno proizvodi od sirovog kravljeg mlijeka, a sir karakteriše jak ukus i kremasta tekstura.Crna Gora do sada je brendirala 11 proizvoda, a posljednja na listi je poznata Peraška torta.
Brendiranjem je, kako kažu iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, država napravila značajan iskorak u oblasti unaprijeđenja kvaliteta domaćih proizvoda, kroz zaštitu i registraciju naziva.
Izvor: RTCG
Pred Osnovnim sudom na Cetinju danas je odloženo suđenje Miroslavu Vukoviću koji se tereti za krivično djelo uništenje tuđe stvari prilikom upravljanja bagerom tokom razbijanja barikade na magistralnom putu Cetinje-Budva. Prema saznanjima Radio Cetinja suđenje je odloženo jer policijski službenik nije dostavio snimke koji su mu traženi.
Glavni pretres protiv okrivljenog Vukovića održan je 18 oktobra 2023.godine u Osnovnom sudu na Cetinju, kada je sudija Branislav Leković pored optuženog, saslušao i ostale svjedoke događaja.
Okrivljenom Vukoviću na teret se stavlja da je 5. septembra 2021. godine, tokom razbijanja barikade koju su postavili građani na Adžića krivini, oštetio više putničkih i teretnih vozila, upravljajući bagerom kompanije ”Car invest”. Ukupna šteta prema navodima iz optužnog predloga je 7.925,23 eura.
Bagerista Vuković negirao je krivicu navodeći da je dobio usmeni nalog od Marka-Bata Carevića, vlasnika firme u kojoj je godinama zaposlen, da spremi mašinu, takozvanu utovarnu lopatu kojom bi se deblokirao put Budva-Cetinje. On je tada kazao da ga je „telefonom pozvao Carević i rekao da krenemo iz Budve prema Cetinju, pa sam to i učinio, uz pratnju policije, a takođe je u drugom vozilu u pratnji bio Carević i Dragan Božović. Kada smo došli na Obzovicu, zaustavili smo se na proširenju, te ovu moju radnu mašinu istovarili sa kamiona koji je tu došlepao, jer je Carević rekao da će doći pripadnici SAJ-a koji će dalje usmjeravati radnje. Tom prilikom Carević mi je rekao da posao izvršim sa što manje štete. Tu su bili prisutni policajci Šćekić i policajac Bojić koji je snimao istovaranje mašine i isti snimak poslao na društvene mreže.“
Suđenje je nastavljeno 18. januara naredne godine kada su u svojstvu svjedoka saslušani je policijski službenici Milan Bojić i Marinko Šćekić koji su, kako su izjavili, bili prisutni čitavo vrijeme tokom rušenja barikada.
Šćekić je pred sudom opisao akciju rušenja barikada, navodeći da je način na koji je to uradio bagerista Vuković nemoralan.
Bojić je takođe naveo da je snimao većinu ovog događaja, ističući da posjeduje video snimak.
Na ročištu koje je održano 26. februara 2024.g. saslušani su policijski službenika Miodrag Drobac i Cetinjanin Boris Latković čije vozilo je oštećeno tokom razbijanja barikada.
Drobac je tada kazao da „nije vidio da li su se neka od vozila prevrtala, niti da je vidio da je on(Vuković) neka od vozila podizao u vis.“
Razočaran sam izjavama mojih kolega koji su pomenuli da posjeduju snimak. Volio bih da vidimo taj snimak i da se tačno utvrdi šta se desilo – izjavio je tada Drobac.
Trećeg aprila 2024.g. pretres nije nastavljen jer je sudija Branislav Leković konstatovao da policijski službenik Milan Bojić nije dostavio snimak događaja sa Adžića krivine na koji se poziva u svom iskazu pred sudom na Cetinju. Sudija je ponovo naložio da Bojić dostavi snimak sa pomenutog događaja.
Na ranijem pretresu, policajac Milan Bojić kazao je pred sudom da je snimao većinu ovog događaja, ističući da posjeduje video snimak.
Na pretresu koji je održan 5.novembra 2024.g. izvršen je pregled video snimaka koje je sudu dostavio svjedok odnosno policijski službenik Milan Bojić.
Zastupnica optužnice Sanja Radunović saopštila je da se iz Bojićevih snimaka vidi kako okrivljeni Vuković ulazi u radnu mašinu i upravlja istom, ali se ne vide konkretne radnje koje je u nastavku događaja isti preduzimao sa tom radnom mašinom u pravcu pričinjavanja štete na vozilima oštećenih.
Branilac okrivljenog bageriste, Dejan Komnenović nije imao prigovor na sadržinu snimaka.
Svjedoku je tada naloženo da dostavi nove snimke ukoliko ih posjeduje. Kako se to danas nije dogodilo suđenje je odloženo.
Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju je 7. juna 2021.g. podnijelo optužni prijedlog Osnovnom sudu na Cetinju protiv Miroslava Vukovića iz Budve zbog krivičnog djela „uništenje i oštećenje tuđe stvari“ prilikom razbijanja blokade na Adžića krivini jer je upravljao radnom mašinom, utovarivačem, uoči ustoličenja mitropolita Srpske crkve Joanikija.
Radio Cetinje je ranije javio da je Osnovno državno tužilaštvo u Cetinju u predmetno krivično – pravnoj stvari prikupilo obavještenja od tadašnjeg predsjednika opštine Budva Marka Carevića i od deset drugih lica u svojstvu svjedoka.
Marko Bato Carević 7.oktobra 2021. godine je saslušan u Osnovnom državnom tužilaštvu na Cetinju.
On je, kako je ranije pisao Cetinjski list, saslušan zbog upotrebe mehanizacije, koja je njegovo vlasništvo, a koja je korišćena tokom razbijanja građanskih barkada 5. septembra 2021. g. u Prijestonici Crne Gore.
Tokom naredne sedmice biće saopšteno kada će se suđenje nastaviti.