Kultura

Izložba “Dan i noć” Sretena Milatovića u utorak na Cetinju

Postavka obuhvata radove nastale krajem devedesetih godina prošlog vijeka, nekoliko podnih instalacija, skulpture i recentne slike-objekte.
Izložba “Dan i noć” Sretena Milatovića u utorak na Cetinju

Foto: Narodni muzej Crne Gore

Izložba radova vajara Sretena Milatovića pod nazivom „Dan i noć“, biće otvorena u utorak, 10. decembra, u 19 časova, u Crnogorskoj galeriji umjetnosti „Miodrag Dado Đurić“ na Cetinju. Izložba predstalja prvi presjek dosadašnjeg Milatovićevog stvaralaštva, aktivnog skoro 35 godina. Postavka obuhvata radove nastale krajem devedesetih godina prošlog vijeka, nekoliko podnih instalacija, skulpture i recentne slike-objekte.

Kustoskinja izložbe, istoričarka umjetnosti Mirjana Dabović Pejović, zapisala je da je Milatović svoju prvu samostalnu izložbu imao kao student 1990. godine u sarajevskoj galeriji „Zvono“, kada je izložio oko 10 radova manjih formata „Bez naziva“, izvedenih u kombinovanom materijalu.

I već tada nagovještava da je u pitanju jedinstven izraz koji će savremenu crnogorsku skulpturu približiti istinskim dometima majstora internacionalnog ranga. Ubrzo potom uslijediće i učešće na regionalnim izložbama na kojima se potvrđuje njegova autentična pojava, sasvim u saglasju sa tendencijama koje nagovješćuju generacije mladih autora sklonih minimalističkom izrazu. Više od trideset godina kasnije, teza o izuzetnosti i posebnosti njegovog vajarskog rukopisa potvrdila se kroz brojne studiozno profilisane samostalne izložbe. Iako prisutna od samih početaka, vremenom se postepeno oblikovala ideja o umjetnikovoj vezi sa iskonskim elementima prirode iz njegovog neposrednog okruženja. Još od najranijih radova jasno se prepoznaju odlike redukovane znakovnosti, pročišćenost likovnog vokabulara i odbacivanje svega suvišnog. U tretmanu plohe bilo da je u pitanju terakota, pločice od poliranog aluminijuma u koje umeće reljefe od olova ili aplikacije od brusnog papira koje služe kao podloga naslućuju se ‘škrtost’ i uzdržanost. Do detalja ‘izbrušen’ likovni izraz može biti shvaćen kao produkt autorove hermetične prirode i sofisticirane fokusiranosti na potenciranje suštine stvari, besprekornost realizacije, a iznad svega sa vanrednim osjećajem i poznavanjem svojstava materijala koje koristi. Kada se sagleda izlagačka karijera duga skoro tri i po decenije već samo letimičnim uvidom postaje jasno da su sve njene etape odraz jednog složenog procesa sazrijevanja i ličnih promjena koje donosi život. Bez velike želje za pažnjom i publicitetom, daleko od reflektora i publike, jednako je uzdržan, promišljen i na riječima koliko je probirljiv pri odabiru idealnog sredstva za uobličavanje određenog koncepta.

Put ka samospoznaji, diskretnost i u izazovnim trenucima najtraumatičnijih događaja, prema riječima Mirjane Dabović Pejović, posredno su uticali da se u ovom opusu nađu djela koja nadilaze konkretan vremenski okvir i postaju univerzalna.

Ona emituju plemenitu energiju i uzvišenu monumentalnost koja svojom aurom obuhvata i posmatrača, kao izraz ‘delikatnog govora jedne kontrolisane osjećajnosti’. Objekti manjih dimenzija nastaju ‘u jednom dahu, poput akvarela’ (S.M), a njihova prednost je u tome što se u njima ‘prije dođe do sopstvene zamisli, a i realizacije’. Da je sve dio jedinstvenog, kontinuiranog procesa u kojem se različiti segmenti nadovezuju ukazuje sveden, ali uvijek ‘dobro pogođen’ odabir materijala ‘pripitomljenih’ da otjelove određenu zamisao. Drvo, glina, mermer, kamen različitih karakteristika, pijesak različite granulacije, kameni obluci, olovo…, sve to je pažljivo odabrano i međusobno usklađeno, gradeći jasno zaokruženu kompoziciju višeslojnog značenja. Saobrazno svedenosti oblika i kolorit je ograničen na svega nekoliko osnovnih boja, uglavnom svojstvenih izvornoj boji materijala iz prirode – crnu, bijelu, terakotu, sivu, sa po nekim, rijetkim, izrazitim (crvenim) akcentom. Ponekad je fokus stavljen na detalj (ili podlogu) od drugog materijala – kamena, stakla, brusnog papira… Najčešće se relacija unutar jednog rada zasniva na odnosu između dva elementa, uglavnom različita materijala. Iako oni uglavnom imaju drugačije karakteristike – oštre, geometrijske površine, naspram sitne granulacije, vertikale naspram oblutaka, pažljivo su usklađeni, skoro kao da su kao takvi nađeni u svom izvornom okruženju. Upravo njihova sinergija, sklad i prožimanje linija, formi, svjedoči o talentu da se uz upotrebu minimuma elemenata stopljenih u jedno iskažu iskrene i snažne emocije, nedokučive na prvo, letimično gledanje. Ovi objekti, skulpture, svojevrsni arhaični znakovi zahtijevaju da se pred njima zastane, zagleda u sebe, zađe u dubinu sopstvenih misli i oslušne pulsiranje duše. Na to upućuju i naslovi: Put, Tragovi, Znakovi, Lice, Vrijeme, Pečat, Brazda…

Izložba koju organizuje Narodni muzej Crne Gore biće dostupna za posjete do 28. marta 2025. godine.

Sreten Milatović je rođen 1. marta 1966. godine u Nikšiću. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti, Odsjek kiparstvo, u Sarajevu 1992. godine, u klasi profesora Alije Kučukalića. Magistrirao je 2007. godine na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Od 1993. do 2010. bio je stručni saradnik na FLU Cetinje. Od 2009. do 2015. radi kao docent, od 2016. kao vanredni profesor a od 2020. kao redovni profesor na Katedri za vajarstvo, prostornu skulpturu, sitnu plastiku i medaljarstvo na ALU Trebinje. Član je ULUCG, Matice srpske u Crnoj Gori i Udruženja likovnih umjetnika Nikšića. Živi i radi u Nikšiću i Trebinju.