Utakmicama drugog kola večeras je nastavljeno takmičenje u Ligi šampiona.

Strijelci su bili dosta dobro raspoloženi pa je tako na devet utakmica viđeno 32 gola.

Inter je lako izašao na kraj sa Crvenom zvezdom u Milanu pošto je slavio sa 4:0.

“Neroazuri” su poveli golom Čalhanoglua iz “slobodnjaka” u 11. minutu, da bi u nastavku još tri puta zatresli mrežu, a pogađali su Arnatulović, Lautaro i Taremi.

Najubjedljiviju pobjedu ove večeri ostavrila ja Borusija iz Dortmunda koja je sa 7:1 savladala Seltik.

Ubejdljiva je bila i Barselona, a stradao je Jang Bojs (5:0), dok je Siti servirao “poker” Slovanu u Bratislavi (4:0).

U ostalim mečevima Arsenal je sa 2:0 savladao PSŽ, Leverkuzen je bio bolji od Milana (1:0), dok pobjednika nije bilo u duelu PSV-a i Sportinga – 1:1.

Ranije danas Brest je u gostima savladao Salcburg sa 4:0, dok su Štutgart i Sparta odigrali bez pobjednika (1:1).

RB Salzburg – Brest 0:4
Sima 24,71, Kamara 66, Pereira Laže 75

Štutgart – Sparta Prag 1:1
Milo 7 – Kairinen 32

Inter – Crvena zvezda 4:0
Čalhanogllu 11, Arnautović 59, Martinez 71, Taremi 78

Slovan – Mančester siti 0:4
Gundogan 8, Foden 15, Haland 58, Mekati 74

Bajer Leverkuzen – Milan 1:0
Bonifejs 51

Barselona – Jang Bojs 5:1
Levandovski 8, 51, Rafinja 34, Martinez 37, Kamara ag 81 – Monteiro 90

Borusija Dortmund – Seltik 7:1
Džan 7, Adejemi 11, 29, 42, Žirasi 40, 66, Nmeča 79 – Maeda 9

Arsenal – PSŽ 2:0
Haverc 20, Saka 35

PSV – Sporting 1:1
Šouten 15 – Braganca 84

Vrijeme u Crnoj Gori sjutra će biti pretežno sunčano, uz povremeno malu do umjerenu oblačnost, saopšteno je iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju. 

Tokom noći jače naoblačenje sa kišom, na jugu ponegdje pljuskovi i grmljavina.

Vjetar slab do umjeren, južnih smjerova, u popodnevnim satima mjestimično pojačan. Jutarnja temperatura vazduha od 2 do 15, najviša dnevna od 16 do 25 stepeni.

Književnik i novinar Mišo Drašković predstavio je novu knjigu priča „Riječi koje putuju“, u Narodnoj biblioteci i čitaonici „Njegoš”, na Cetinju.

Kao višedecenijski novinar, Drašković je lični svjedok događaja koji su obilježili proteklih pola vijeka.

„Riječi koje putuju” knjiga je izabranih priča, razgovora i zapisa Miša Draškovića iz vremena bivše Jugoslavije, a obiluje brojnim likovima i događajima iz Crne Gore i regiona. 

Skup literarnih prikaza i preciznih dokumentarističkih ukazivanja, rečenica je koja opisuje njegovu posljednju knjigu.

Na stranicama knjige našli su se zapisi iz doba kada smo bili drugovi i novijih vremena, kada postadosmo gospoda. No, drugova i gospode, nažalost, čini mi se, sve je manje… Među pričama iz minulog i sadašnjeg vijeka ima i novijih priča, o kojima će čitaoci donijeti najpravedniji sud – zapisao je Drašković u uvodu knjige.

Drašković je kazao da je ovo još jedan njegov pokušaj da se zahvali zavičaju, a zažalio je što nije više pisao kad je trebalo.

Pa, neka ove riječi budu svjedoci minulih i današnjih vremena i lijek zaboravu – poručio je Drašković.

Književnik Spasoje Bajović, recenzent knjige napisao je da brojni likovi i događaji koji su zabilježeni, nastavljaju da žive novim životom i „putuju kroz vrijeme“.

Mišo Drašković u uvodnom dijelu knjige šalje čitaocu nezaboravnu razglednicu o Nikšiću, onako kako ga je upamtio i doživio idući njegovim ulicama uzduž i poprijeko. Oslikao je njegove uzlete i padove, njegove razvojne uspjehe i promašaje. On je podsjetio da je knjiga većinom nastajala u vremenu one velike Jugoslavije – zapisao je Bajović.

Dugogodišnji novinar i urednik Radio Cetinja, Mladen Zadrima kazao je da, dok je čitao zapise Draškovića, imao je utisak da je ušao u neku vremensku mašinu, vremeplov koji ga je, kako kaže, vratio u neka pređašnja vremena.

Zapisi kolege Miša su satkani od lepeze likova, običnih ljudi iz stvarnog života, prikazanih bez uljepšavanja ili dodavanja, onakvim kakvi jesu, realni, životni … Priče kolege Miša su mi zadržale pažnju jer su upravo ono što ja najviše cijenim u knjižzevnosti, a to je ta kratka sažeta forma koja ima poentu i u par rečenica objasni sve … i sreću i tugu i tragediju. Uostalom sve ono sto čini život – objasnio je Zadrima.

Ocjenjujući knjigu kao svojevrsne primjere čojstva i junaštva, naveo je da ona „može biti i putokaz i izlaz za mnoge koji su zalutali u magle nacionalizama”.

Jedinstvena poruka ovog štiva bi mogla biti da treba biti i ostati čovjek, bez obzira na kakva nas iskušenja život navede -zaključio je Zadrima.

Na promociji, Drašković je najavio i da će napisati još jednu knjigu pod naslovom „Nezaštićeni svjedok“ – autobiografsku. Simbolično, jer prva njegova knjiga, koja je prevođenja na više jezika, imala je naslov „Svjedok“, i predstavlja skupinu izvještaja sa ratišta s početka 90-tih godina i vremena raspada bivše SFRJ.

Crteže u knjizi „Riječi koje putuju“ potpisuje dr Miodrag Vilotijević.

Drašković se bavi novinarstvom skoro pola vijeka. Autor je knjige „Svjedok“ koja je doživjela 5 izdanja, zatim putopisa „Zemlja crnogorska“, kao i knjige zapisa „Šetnja kroz vrijeme“ za koju je dobio književnu nagradu „Zaloga“.

N. Kašćelan

Prije nekog vremena iznenadio sam gledaoce dezenima. Sad sam iznenadio gledaoce pejzažima. Mnogi umjetnici, danas hoće gledaoce da dirnu groteskom, a ja želim da gledaoce dirnem ljepotom, ako ima imalo ljepote u mojim radovima – poručio je crnogorski umjetnik Krsto Andrijašević.

U okviru izložbe „Gledano sa moga prozorja“, jed­an od čla­no­va ne­ka­da­šnje znamenite gru­pe umjet­ni­ka „Ge­ne­ra­ci­ja 9”, u Galeriji Centra za kulturu Cetinje, predstavio je 20 radova.

Otvarajući izložbu prof. dr Tatjana Đurišić kazala je da Andrijaševićevo stvaralaštvo, nosi izuzetno snažan lirski pečat.

Slikarskih tekst je specifičan. On računa na oblike na boje svjetlost i tamu. Međutim, u ovim slikama vi prepoznate još nešto, a to je verbalno kodoranje. Neke od slika sadrže ili posvetu osobama koje su jako važne slikaru ili pak neki lisrki iskaz koji vam govori mnogo o tome kako se umjetnik osjeća. E, to je autentično ispovjedno i lirsko. To je nešto što unosi novu dinamiku u stvaranje i  kreativnost Krsta Andrijaševića – kazala je prof. dr Đurišić.

Prostorni motiv Trebjese i Pustog Lisca, ključni je motiv jednog od najznačajnihih crnogorskih slikara današnjice.

Obratite obavezno pažnju na verbalnu poruku. Meni je najzanimljivija jedna koja komentariše pun mjesec… Ta vrsta pogleda na svijet zbog koje svi misle da su umjetnici „malo pomjereni“ je stara koliko i svijet i umjetnik. Zato što oni svijet posmatraju očima koji niko drugi ne posmatra… Ja tu Trebjesu gledam decenijama, al je nikada nijesam vidjela ovako kako je naslikao Krsto Andrijašević – kazala je prof. dr Đurišić.

Ona je kazala da se serija predstavljanih pejzaža, može percipirati i kao svojevrstan ciklus. Zato što je tematska osnova jasna i razvija se sa slike u sliku.

Udruživanjem slikarskih književnih tekstova u ciklus svaka slika dobija dopunsko opterećenje koje prima od tog konteksta. Tako da vi ovdje imate elemente lirskog kodiranja i priču o gradu pod Trebjesom, viđenom okom vrhunskom umjetnika, specifičnog senzibilteta koji pokušava dođe do same suštine svijeta koji ga okružuje i da tu suštinu umjetnički prezentuje u svojim radovima – objasnila je dr Đurišić.

Krsto Andrijašević je imao veliki broj samostalnih i kolektivnih izložbi u Crnoj Gori i inostranstvu. Za svoje stvaralaštvo dobio je brojna priznanja između ostalih pet nagrada Udruženja likovnih umjetnika  Crne Gore.

Dobitnik je i najvećeg priznanja Crne Gore – Trinaestojulske nagrade.

“Znam da je bio napad na Dubrovnik i da je Crna Gora učestvovala u njemu. Znam i da se dogodio ’90-tih”, kaže dvadesetogodišnji Marko, student iz Podgorice.

On za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže i da o žrtvama “ne zna ništa”.

Od 55 odsto mladih u Crnoj Gori koji znaju za napad na Dubrovnik, 63 odsto ne zna ili odbija da odgovori na pitanje o broju poginulih u tom napadu, rezultati su istraživanja Centra za građansko obrazovanje (CGO) septembra ove godine.

Danas se navršava trideset tri godine od napada na Dubrovnik, u Hrvatskoj.

Tokom opsade Dubrovnika do maja 1992. poginulo je 116 civila, 194 hrvatska branitelja i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore.

Napad je počeo 1. oktobra 1991. Izvele su ga snage tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) uz učešće crnogorskih rezervista.

Prognano je 33.000 civila i uništeno više od 2.000 stambenih objekata, uključujući i dubrovački Stari grad koji je pod zaštitom UNESCO-a.

Damir Suljević, koordinator za ljudska prava u CGO-u, kaže da mladi rođeni ’90-tih nijesu imali priliku da steknu objektivna saznanje o tim događanjima.

“Nažalost i dalje postoji veliki broj mladih koji smatraju da je ta vojna akcija bila opravdana”, kaže Suljević.

Šta o napadu na Dubrovnik znaju mladi

Marija, studentkinja književnosti iz Nikšića, kaže da je napad na Dubrovnik došao iz Crne Gore i Srbije, koje su bile u Jugoslaviji.

“Mislim da je poginulo par stotina ljudi. Znam i za izjavu jednog crnogorskog političara (Milo Đukanović) koji je izjavio da je ‘zamrzio šah zbog šahovnice’, simbola na hrvatskoj zastavi”, priča Marija za RSE.

Smatra da je do napada došlo zbog ratne propagande političara u Beogradu i Podgorici.

U vrijeme napada u Crnoj Gori je na vlasti bila Demokratska partija socijalista (DPS). Predsjednik države bio je Momir Bulatović, a premijer Milo Đukanović. Na čelu Srbije bio je Slobodn Milošević.

“Žao mi je što je došlo do razaranja Dubrovnika jer posljedice napada, a prije svega izgubljenih života, utiču na obje države i danas”, zaključuje Marija.

I Vuk, student prava iz Nikšića, zna da je napad na Dubrovnik izvela JNA uz učešće crnogorskih rezervista:

“I znam da je materijalna šteta bila ogromna, ali broj ljudskih žrtava ne znam”.

Za Dijanu, studentkinju Medicinskog fakulteta, napad na Dubrovnik je “dio sukoba između Crne Gore i Hrvatske”.

“Nažalost, još uvijek su prisutne tenzije koje su posljedica tog rata. I danas ljudi, naprimjer iz Nikšića, sa oprezom putuju u djelove Hrvatske”, smatra Dijana.

Stavovi mladih kroz istraživanje CGO

Istraživanje CGO je pokazalo da više od polovine onih koji su čuli za napad, navode da je to bila neopravdana vojna akcija, dok 16 odsto vjeruje da je napad bio opravdan.

Damir Suljević ističe da je dvije trećine mladih navelo da je Crna Gora učestvovala u ratovima ’90-ih na prostoru bivše Jugoslavije, dok skoro jedna petina ispitanih smatra suprotno.

On smatra da je u njihovom slučaju “zakazao” obrazovni sistem.

“Nažalost ne dobijaju objektivna saznanja kroz formalni obrazovni sistem i bez onoga što su ideološke primjese koje dolaze od porodice ili drugih ljudi njihovog okruženja”.

Podsjeća da se ’90-te izučavaju u završnim razredima osnovne i srednje škole, ali u poslednjim sedmicama školske godine kada je pažnja učenika manje usmjerena na gradivo.

“Ove teme moraju se kontinuirano izučavati i ne samo kroz predmet istorije. Građansko obrazovanje je bilo predmet kroz koji su se ove teme obrađivale na objektivan način “.

U Crnoj Gori niko nije procesuiran

Procjene su da je oko 7.000 rezervista iz Crne Gore učestvovalo u napadu na Dubrovnik.

Za ratne zločine počinjene tokom opsade Dubrovnika pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu osuđen je general Pavle Strugar na osam godina zatvora, zbog uloge u granatiranju grada.

Viceadmiral Miodrag Jokić osuđen je na sedam godina dok je admiral Milan Zec, oslobođen zbog nedostatka dokaza.

U Crnoj Gori do danas nije pokrenut nijedan krivični postupak zbog ratnih zločina na dubrovačkom području.

Izvinjenje Hrvatskoj za stradanje i gubitke koje su prouzrokovali crnogorski vojnici, posebno na području Dubrovnika, uputio je Milo Đukanović 2000. godine sa funkcije premijera Crne Gore.

Ministar ne zna broj žrtava napada na Dubrovnik

Ministar ljudskih i manjiskih prava Fatmir Đeka rekao je za RSE da ne zna koliko je bilo žrtava tokom napada na Dubrovnik, sa obje strane.

“Normalno je da puno stvari ni ja nijesam znao. Neke stvari ni ja nijesam imao priliku da gledam ovako detaljno, pa ni broj žrtava”.

“Zbog toga je to razlog više da naučimo ne samo djecu, nego ukupno društvo za dešavanja u Dubrovniku i za ostale zločine”, rekao je Đeka.

On je na temu opsade Dubrovnika, govorio na otvaranju izložbe Inicijative mladih za ljudska prava.

Đeka je rekao da je bio tinejdžer tokom napada na Dubrovnik i da se sjeća tih dešavanja.

“I ja sam jedan od tih koji o tome uči svoju djecu. I ne samo za Dubrovnik nego i za ono što se desilo u Bosni i na Kosovu, da se više ne dešavaju ovakve stvari i da kroz kulturu sjećanja, afirmativno radimo za našu djecu, da budemo društvo tolerancije”.

IZVOR: Radio Slobodna Evropa

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović nije dao saglasnost na predlog vladine odluke o učešću pripadnika hrvatske vojske u misiji podrške Ukrajini, saopšteno je danas u Zagrebu.

“Hrvatska na rat u Ukrajini ni na koji način ne može bitno da utiče, niti može da ga zaustavi. Ali, promišljenom i odgovornom politikom državnih vlasti može da spriječi širenje rata prema hrvatskim granicama i obezbijedi mir i sigurnost svim hrvatskim građanima. Zato sam odbio da dam prethodnu saglasnost na odluku o učešću hrvatske vojske u misiji podrške Ukrajini”, objasnio je Milanović, prenijela je u saopštenju njegova pres služba.

Vlada Hrvatske je putem ministra odbrane tražila od predsjednika i vrhovnog komandatna Oružanih snaga prethodnu saglasnost na predlog odluka o učešću hrvatskih vojnika u misijama, operacijama i aktivnostima NATO-a, Evropske unije i Ujedinjenih nacija.

Prema hrvatskom Ustavu, sve predložene odluke donosi Hrvatski sabor većinom glasova svih poslanika ako predsjednik države za odluke da prethodnu saglasnost.

Ukoliko predsjednik uskrati saglasnost, Hrvatski sabor može takve odluke da donese samo dvotrećinskom većinom svih poslanika.

Vlada je, kako se navodi u saopštenju, tražila saglasnost za 13 odluka, među kojima i su nastavak učešća pripadnika vojske u NATO operacijama KFOR i SEA GUARDIAN, kao i u misiji u Iraku.

“Predsjednik nije dao prethodnu saglasnost jedino na odluku o učestovanju pripadnika Hrvatske vojske u NATO aktivnosti za sigurnosnom i obučnom podrškom Ukrajini (NSATU)”, navodi se u saopštenju.

Milanović je ocijenio da ta misija može “potencijalno štetno djelovati na nacionalne interese Republike Hrvatske”.

“Prema Ustavu, Vlada može zatražiti od Hrvatskog sabora glasanje o predloženoj odluci i ako Vladin predlog odluke dobije podršku dve trećine poslanika, odluka će stupiti na snagu i predsjednik će je poštovati”, navodi se u saopštenju.

Milanović je podsjetio da se vladin predloge zasniva na odluci NATO-a sa sastanka iz jula ove godine u Vašingtonu, na kojem je i on učestvovao, ali da se nije protivio toj odluci na nivou NATO, jer države članice same odlučuju hoće li i na koji način učestvovati u toj aktivnosti.

“Važno je znati da predsjednik ni na koji način nije bio konsultovan oko stavova koje je Republika Hrvatska zastupala u pripremi navedene odluke. Kršeći, opet, svoju ustavnu obavezu, koja Vladi nalaže saradnju s predsjednikom na području spoljne politike i odbrane, Vlada je ne samo preuzela obavezu u ime Hrvatske već je i pripremila navedenu odluku o slanju pripadnika oružanih snaga bez konsultacija s predsednikom”, ističe se u saopštenju.

Takođe se podseća da je predsjednik Hrvatske “vrlo jasno komunicirao svoj stav da se protivi učešću pripadnika oružanih snaga u takvim misijama”.

“Ruska agresija na Ukrajinu je nedopustiva i predstavlja kršenje međunarodnog prava koje svi moramo osuditi. Predsjednik je u više navrata ponovio i stoji kod stava da je Ukrajina žrtva agresije i da joj i Hrvatska treba pružiti svu moguću humanitarnu pomoć”, ističe se u saopštenju.

Uprkos vojnoj pomoći koju prima Ukrajina, kraj rata se ne nazire već, kako navodi predsjednik, prijeti opasnost da se rat proširi i van granica Ukrajine.

“Zadatak predsjednika države, a po njegovom mišljenju i zadatak svih hrvatskih državnih institucija, zaštititi Hrvatsku od rata i preduzeti sve mjere da bi Hrvatska ostala van ratnih sukoba. Upravo zbog toga predsjednik nije dao prethodnu saglasnost”, dodaje se u saopštenju.

Ističe se da Hrvatska kao punopravna članica ima obavezu i dužnost prema svojim saveznicima u NATO-u i predsjednik “ni na koji način ne dovodi to u pitanje”.

Milanović je naglasio da je rat u Ukrajini posljedica ruske agresije, ali da ne predstavlja napad na neku od članica NATO-a i ne može biti aktiviran član 5. Sjevernoatlantskog ugovora pa ne postoji ni međunarodno-pravna obaveza učešća Hrvatske u aktivnostima koje bi je povezale s tim ratom.

IZVOR: Vijesti