Sa blagoslovom Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve obretene su mošti Svetog Antonija Mitropolita crnogorskog u crkvi Svetog Ivana Crnojevića na Cetinju, saopšteno je iz Crnogorske pravoslavne crkve.

Povodom ovog svetog čina Svetu arhijerejsku liturgiju služiće Mitropolit Boris sa svještenstvom u neđelju u 10 sati, dan uoči praznika Svetog Antonija – naveli su iz Crkve.

Pozivamo sve kojima je Crna Gora, istina i pravda na srcu da se okupimo oko svetih mošti onoga koji nas je okupio i sabrao u najtežim vremenima i svetoj misiji obnavljanja Crnogorske pravoslavne crkve – rečeno je iz Crkve.

Greškom ekipe TVCG koja radi prenos utakmice Crna Gora – Island u B Ligi nacija nestao je ton tokom intoniranja himne Crne Gore “Oj svijetla majska zora”.

Zbog toga se oglasio menadžment Javnog servisa i poručio da će odgovorni biti suspendovani.

“RTCG se izvinjava gledocima zbog propusta koji je nastao usljed grube greške tokom realizacije prenosa. Odgovorne osobe biće danas suspendovane i protiv njih će biti pokrenut disciplinski postupak”, saopštio je menadžment RTCG.

Pripovijetka čiji je autor naš sugrađanin Mihailo Marković uvrštena je u međunarodni zbornik koji priređuje regionalna organizacija ”Centar za nenasilnu akciju Beograd-Sarajevo”.

Na ovogodišnjem takmičenju za kratku angažovanu priču “Biber” koja govori o postratnim područjima i mogućnostima poratnog pomirenja, pristiglo je 490 radova od kojih je 24 rada u zbirci najboljih radova. Marković je jedini učesnik iz Crne Gore koji je ušao u red zapaženih autora na ovu temu.

U razgovoru za Cetinjski list Marković kaže da mu je čast što će njegova misao dijeliti hartiju sa djelima regionalnih pisaca, čiji rad poštuje i prati godinama, među kojima ima dobitnika prestižnih međunarodnih nagrada.

S obzirom da se nikad nijesam bavio profesionalno pisanjem, ovo je prva kratka priča koju sam napisao. Priča govori o nezaposlenom mladiću sa Cetinja koji, melanholičan i inertan, boravi kod svoje djevojke koja studira i radi u Beču. Neuposlen, razmišlja o tome ima li moralno pravo da pošalje na konkurs priču o ratu koji nije dio njegovog neposrednog životnog iskustva. U momentu kada sebe suoči sa tom dilemom, počinju ga moriti sjećanja na sve ljude iz njegove neposredne okoline koji su bili direktni učesnici i žrtve rata a o čijim turobnim iskustvima niko u državi, u kojoj zvaničnici negiraju da su bilo koga slali na front, nije mario. Sjeti se čovjeka koji je u njegovoj adolescenciji prijetio ubistvom drugovima i njemu iz banalnog, gotovo nepostojećeg razloga, a kome u liječenju posttraumatskog stresnog sindroma izazvanog ratištem, nije pružena sistemska pomoć. Nakon isplivavanja ove potisnute traume, fantazmagorično ga počeše pohoditi prizori patnji izazvanih ratom kojima je svjedočio u najranijem djetinjstvu, a koje sada nemaju jasan kontekst već samo uznemirujuće obličje. Protagonista se, ipak, pita da li je poriv za pisanjem sebičan i rođen iz potrebe da se konforntira sa distanciranim ocem. Boli ga činjenica da je otac sada blizak sa onima koji snose političku odgovornost za regrutacije, iako su ga progonili u toku rata zbog antiratnog aktivizma – kazao je Marković.

Vođen idejom da ničija lična saga ne smije biti prepoznata u priči, Marković kaže da je želio da kroz likove priča o fenomenima, a ne o konkretnim zamaskiranim biografijama.

Sama tema je toliko delikatna da bih, uprkos časti koja mi je ukazana, da opet pišem, sve drugačije napisao ili možda priču ne bih ni poslao. Dilema vezana za pitanje imam li moralno pravo pisati o devedesetim, kojih se gotovo ni ne sjećam, je misao koja je jedina suštinski autobiografska. Odgovor bi mogao biti: treba pisati, prvenstveno zbog obaveznog pijeteta prema žrtvama, ali i da bismo shvatili kolektivne traume koje i dalje utiču na lične živote i društveni ambijent. Priču sam napisao u nekoliko sati, što dokazuje činjenicu da je  postratno zlopaćenje breme koje mnogi nose u sebi uprkos decenijama od okončanja sukoba. Iako faktograski događaji i sudbine opisane u priči ne korespondiraju sa svim događajima kojima sam svjedočio, moja intencija je bila da prenesem svoju najdublju i najautentičniju emociju koju mi izazovaju ti potresni i tragični događaji iz naše prošlosti. Bilo je izazovno fabulu, koja obiluje lokalnim, semantički hermetičnim, referentima, opisati kroz književne tehnike koje imaju za cilj da dočaraju emocije koje nadilaze društveni kontekst. Želim vjerovati da je referentni žiri prepoznao tu univerzalnost emocija i poveznice motiva sa ostalim krajevima prostora bivše Jugoslavije, iako nijesam u poziciji, jer nijesam profesionalni pisac, pisati stilom koji je razrađen. Osim najiskrenije potrebe da obradim temu koju osjećam duboko, za mene je bio kognitivni i emocionalni izazov da svoje duge rečenice u priči svedem na kratku i dinamičnu formu. Gledano iz lične vizure, čovjeka koji je zapisao priču ali nije pisac, činjenica da sam uspio u tom naumu, i da sama priča, uprkos slojevitosti ima tri strane je za mene značajno, ukoliko opet osjetim potrebu da se prijavim na neki literalni konkurs, i tako, pravo na bezgraničnu interpretativnu slobodu odvojim od sopstvenih intencija. Naposlijetku, nadam se da će činjenica da je moj rad uvršten u ovaj  zbornik dati podsticaj ljudima koji, poput mene, nijesu pisci, da mogu biti vrijedni objavljivanja naši intimni pokušaji da kroz pisanje razumijemo sebe i druge – rekao je Marković.

Podsjetimo, Biber je konkurs za kratku, angažovanu priču na albanskom, makedonskom, bosanskom, hrvatskom, srpskom i crnogorskom jeziku. Tema konkursa je pomirenje u kontekstu zaostavštine ratova i nasilja u zemljama bivše Jugoslavije, a dolaze u obzir i priče koje mogu da doprinesu boljem razumijevanju među ljudima, smanjenju mržnje i razgradnji predrasuda, antiratne priče, priče koje se bave suočavanjem s prošlošću, razgradnjom slika o neprijateljima, saosjećanjem sa drugima, hrabre priče koje se usuđuju da hodaju u „neprijateljskim“ cipelama, priče koje pomeraju granice i otvaraju nam puteve da gradimo izvjesniju, bezbedniju i slobodniju budućnost za sve. Konkurs organizuje Biber tim Centra za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd.

M. Jovanović

Nacionalne parkove ove godine je posjetilo oko 700 hiljada turista, što pokazuje evidentan porast u odnosu na zabilježene rekorde ranijih godina i jasno iscrtava put njihovog napretka i odgovornog djelovanja, saopštio je stručni saradnik Nacionalnih parkova, Bogdan Đurašković.

On je kazao da je Nacionalni park (NP) Durmitor ove godine posjetilo nešto manje od 300 hiljada posjetilaca, Biogradsku goru skoro 100 hiljada, Prokletije oko 40 hiljada, Lovćen više od 105 hiljada, a Skadarsko jezero preko 150 hiljada.

To nam dodatno daje podstrek za izradu plana strategije koja će se odnositi na produžetak sezonalog karaktera posjećenosti, širenjem spektra atraktivnih sadržaja, čime se obezbjeđuje podsticanje želje i namjere posjetilaca za produžavanjem boravka, kroz mogućnosti još značajnijeg unapređenja trenutne turističke ponude u okvirima adekvatne strategije održivog upravljanja posjetiocima koji isključuje uticaj na biodiverzitet, a sve sa ciljem postizanja njihove lojalnosti i zadovoljstva – naveo je Đurašković u saopštenju.

On je dodao da NPCG posebno vode računa o predsezoni koja ima važnu ulogu, kako zbog finalne pripreme glavnog dijela sezone, tako naravno i zbog prihoda koji se tokom njenog trajanja ostvaruje.

U  tom periodu dolazi do otklanjanja eventualnih nedostataka u funkcionisanju, kako bi se rizici koji se pojavljuju u toku sezone, smanjili na nivo koji ne bi uticao na sam tok, kvalitet usluge i cjelokupni doživljaj svakog posjetioca – kazao je Đurašković.

Među mnogobrojnim aktivnostima koje nude nacionalni parkovi, teško je izdvojiti najinteresantnije i najzastupljenije, jer turisti boravak uglavnom planiraju kako bi na što autentičniji način doživjeli prirodne atrakcije.

Iz NPCG su podsjetili da turistička ponuda NP Durmitor obuhvata pješačenje, planinarenje, rafting, splavarenje i kampovanje, NP Biogradska gora vožnju čamcem i obilaženje planinskih jezera, te posjetu jednoj od poslednjih prašuma u Evropi. Planinski biciklizam i uživanje u pejzažima netaknute prirode ponuda su NP Prokletije, informisanje o kulturno-istorijskom nasleđu Crne Gore i degustacija raznovrsnih i tradicionalnih gastronomskih specijaliteta u NP Lovćen, a sportsko-rekreativni ribolov, kajakarenje, posmatranje ptica i razgledanja karakterističnih vrsta flore i faune vodenih staza u NP Skadarsko jezero.

Intnezivno se radi na obnavljanju starijih i unapređenju postojećih sadržaja u nacionalnim parkovima, u skladu sa propisima, jer se radi o zaštićenim područjima sa naznačenim zonama zaštite. Novitet u ponudi je formirana potpuno nova staza za boso hodanje i obnovljena Soba vuka u Centru za posjetioce u NP Lovćen, kao i obnovljena dječija staza na Ivanovim koritima, prevashodno zbog privlačenja pažnje i stvaranja uslova za ugodan i zanimljiv boravak svih starosnih grupa – objasnio je Đurašković.

On je dodao da se svake godine preduzimaju aktivnosti u svrhu promovisanja iznajmljivanja bicikala u svim parkovima, u sklopu već navedene agende aktivnog odmora.

Iz NPCG su naveli da je u planu obnova i sanacija staze oko Crnog jezera, kao i priprema interpretativnih programa obilaska parkova, u cilju sticanja boljeg i vjernijeg doživljaja parkova.

Iz NPCG su saopštili da je turistička djelatnost u Crnoj Gori doživjela značajan pomak u razvoju u 21. vijeku, što je rezurtiralo podsticanjem inicijativa za valorizaciju prirodnih, kulturnih i istorijskih znamenja, prevashodno u svrhu unapređivanja ekonomskog položaja u odnosu na region i šire.

Proces globalizacije i automatizacija privatnih i poslovnih aktivnosti koje se svakodnevno obavljaju, doveo je do toga da se, između ostalog, u domenu turizma trendovi u svijetu sve više okreću boravku u prirodi u sklopu agende vođenja zdravijih stilova života.

Đurašković smatra da je to pokazalo da čovjeku ponestaje neophodne energije koju mu priroda daje, ali i da to podstiče na odgovornost pojedinca da se bezuslovno drži politike održivih principa očuvanja i zaštite obnovljivih prirodnih resursa.

Nacionalnim parkovima kao preduzeću ti svjetski trendovi idu u korist, ali nas i obavezuju da kontinuirano radimo na unapređenju kako turističkih, tako i svih ostalih aktivnosti u skladu sa održivim razvojem, u svrhu pronalaženja adekvatnijeg odgovora na izazove sa kojima se susrećemo – rekao je Đurašković.

On je dodao da se primjenom savremenih, odnosno modernizovanih sistema u procesu formiranja marketing strategije, promovisanjem prirodno atraktivnih predjela i sadržaja u njima, osmišljavanjem novih održivih turističkih proizvoda i ponuda, utiče se ne samo na povećanje nivoa posjećenosti, već i na podizanje svijesti o dobrobitima boravka u prirodi i njenom očuvanju za buduće generacije.

U skladu sa zakonom propisanim smjernicama, turističko djelovanje u nacionalnim parkovima je u najvećem procentu bazirano na aktivnom odmoru, koji je prateći trendove na globalnom nivou, postao sve popularnijii na domaćem tržištu.

Na naše zadovoljstvo, kao i svih onih koji se bave turističkim djelatnostima, navedena činjenica predstavlja glavni indikator promjene ili makar početak promjene svijesti u društvu, a čiji bi jedan od prioritetnih ciljeva trebalo da bude očuvanje prirodne i kulturne baštine domovine, što bi između ostalog, na internacionalnom tržištu bila najkvalitetnija i najprimamljivija reklama ovih prostora – kazao je Đurašković.

Izvor: DAN

Crna Gora igra večeras sa Islandom, a gost jutarnjeg programa RTCG-a, bio je bivši fudbalski trener Branislav Brano Milačić, koji je govorio o problemima u našem fudbalu, selektoru Robertu Prosinečkom, ali i talentovanoj generaciji koja dolazi iz Budućnosti, a kojoj je upravo taj klub “sasjekao krila” u mečevima Lige šampiona.

Kao i uvijek, bez dlake na jeziku, Milačić se osvrnuo na atmosferu koju je Prosinečki napravio i njegov stav da hrvatski stručnjak nije trebao praviti toliko “porodičnu atmosferu” u ekipi.

Mi smo skloni praviti euforiju. Prosinečki je ime, a ime je dobar temelj za sve što treba da slijedi. Ja sam, kad je on došao, objavio da bih više volio da je došao u Crnu Goru kao igrač nego kao trener. On nije kao trener ostavio trag, ali to nije ni bitno u početku, mnogo je bitnije kako se snađe i kako osjeti sve ostalo. Prve dvije utakmice su bile dobre, ali to nisu njegova zasluga. Jeste da digne atmosferu, uveo je porodične odnose, ali ja mislim da porodični odnosi nisu u sportu dobri. Treba da vlada red, da se zna ko šta radi, da se odgovornost digne na maksimalan nivo – kazao je Milačić.

Osvrnuo se i na talentovanu generaciju Budućnosti, koja nije imala priliku da u Ligi šampiona za mlade pokaže pun potencijal jer su u dvomeču sa Trabzonom falili neki ključni igrači koji su bili priključeni prvom timu, neki čak igrali kup sa Igalom 24 časa prije revanša sa Trabzonom.

Ima li većeg iskustva za djecu nego igranje međunarodnih utakmica? Igraju Ligu šampiona, to nikada nismo mogli, a oni su mogli, a mi im onda sasiječemo krila. To je protiv kluba, to je protiv te djece, bezumlje. Nisu članovi mlade? Pa ko su članovi? Sve jedni isti. To je ono što sam pričao o žrtvovanju jednog ciklusa – rekao je Milačić.

Milačić je naveo da su prve dvije pripremne utakmice bile dobre jer je selektor imao na raspolaganju kompletan tim.

Sve kvalifikacije koje krenemo, mi krećemo sa najvećim željama. Kad imamo kompletnu reprezentaciju, mi smo ozbiljna ekipa, možemo da igramo sa bilo kim. Jednu od te dvije utakmice igrao je Vešović desno, lijevo Vukčević, pa dva štopera Savić i Vujačić, pa Janković i Kuč. Gore Jovetić, desno Marušić, Krstović, Đukanović… E, to je ozbiljna ekipa. Ako imaš Jankovića kreatora, Kuča da kvari, Jovetića majstora, hitrog Marušića, Đukanovića koji zna da igra… Ali kad iz te reprezentacije ispadnu dva-tri igrača, to je onda osrednja ekipa koja može od svakoga da izgubi – rekao je Milačić.

Ključnu stvar koju je bivši trener Budućnosti, Mogrena i Lovćena iznio jeste žrtvovanje ciklusa kvalifikacija radi podmlađivanja ekipe.

Zašto mi moramo da u svaki ciklus uđemo da budemo prvi ili drugi? Zašto jedan ciklus ne žrtvujemo da napravimo novu reprezentaciju, da mlade igrače inkorporiramo u ekipu i da ih spremamo za sljedeći ciklus? Da i narod shvati da je to prelazni period, da su i porazi normalni, u kojem sve što se dešava loše nije nenormalno, već nam služi da raščistimo i dobijemo uvid u kvalitete pojedinih fudbalera. To što neki uđu 10 minuta, odigraju jedno poluvrijeme ili jednu utakmicu pa ih više nema – kazao je Milačić.

On smatra i da širenje rostera nije dobro jer se osjeti na kvalitetu.

Toliko nam je širok taj roster, ali odakle? Mi ga nemamo. Ne možemo sada izmišljati reprezentativce, nemamo tih kvaliteta kod igrača. To mi sve djeluje neplanski, ad hoc.

Vratio se ponovo na selektora, smatrajući da nije imao dobar uvid u igrače.

Stekao sam utisak da ni Prosinečki nije imao dobar uvid u naše igrače. Zavarale su nas prve dvije utakmice. Tražiti od ove reprezentacije, kada nije kompletna, da igra na nogu – to nije moguće. Dejan Savićević je kazao da će sa Prosinečkim o svakom igraču reći kakvo ima mišljenje i kako ga vidi. Apsolutno, ali to je onda Dejanovo mišljenje o tim igračima, nije njegovo. Ako bi to bilo njegovo, onda što će nam on? Dejan mu je dao inpute i mislim da su ga zavarale prve utakmice. Kasnije je lutao, i to mi smeta. Čini mi se da olako dajemo šanse nekim igračima od kojih nikakve koristi nemamo. Pogledajte samo gdje igraju ti igrači. Tu nema nikoga sem Marušića i Jankovića koji igraju u klubovima koji su tri puta zaredom dobili utakmicu.

Milačić se onda osvrnuo i na mlade igrače.

Mi smo potpuno nedosljedni. Je li Adžić tu? On nije ni za Budućnost igrao, više je bio rezerva. To je nevjerovatno, graniči se sa bezumljem. Sada nam fali za reprezentaciju? Kako nam fali kad još nije odigrao ni jednu utakmicu? Je li on talenat koji nam treba? Apsolutno, ali sve mora planski – zaključio je Milačić.

Izvor: RTCG

Njemci Fridi Kine i Lukas Irmler oborili su svjetski rekord, hodajući po žici razapetoj između dva balona na visini od 2500 metara, prenosi RTS.

Hod po “žici”, tj. razapetoj specijalnoj traci, izuzetno je zahtjevna sportska disciplina, koja zahtijeva veliku i fizičku i psihičku umješnost i ravnotežu. Od davnina je bio jedna od najatraktivnijih tačaka cirkuskih akrobata, koja je publiku ostavljala bez daha. Kao i u svakoj disciplini, vremenom su sportisti postavljali sebi sve veće izazove. 

View this post on Instagram

A post shared by Jochen Schweizer Erlebnisse (@jochenschweizer_erlebnisse)

Da su granice ljudskih sposobnosti nemjerljive dokaz je i svjetski rekord u toj oblasti, koji su ovih dana postavila dvojica Njemaca, Fridi Kine i Lukas Irmler. Oni su balansirali iznad oblaka na užetu, postavljenom između dva ogromna balona na topao vazduh, na vrtoglavoj visini od 2500 metara.

Time su, kako je potvrdila asocijacija zaljubljenika u ovaj sport, za 600 metara oborili dosadašnji rekord, postavljen u Brazilu 2021, na visini od 1900 metara.

Atraktivni snimci podviga podijeljeni su na društvenim mrežama.

View this post on Instagram

A post shared by Jochen Schweizer Erlebnisse (@jochenschweizer_erlebnisse)

Dvojica prijatelja rekorderi su i u drugim varijantama ove discipline. Lukas je 2019. postavio rekord i u najdužem hodu po žici od dva kilometra, dok je Fridi poznat po svojim riskantnim akrobacijama na izuzetno velikim visinama bez sigurnosne opreme. On je 2017. postavio rekord, hodajući bez sigurnosne opreme po kanapu dugom 110 metara, razapetom između dvije zgrade na visini od 250 metara.

Izvor: RTS