Stav: Zašto Cetinju treba Tito(v) spomenik
Foto: mr Jovan Muhadinović / privatna arhiva
– Ideologija sprovedena pod vođstvom Josipa Broza Tita, Cetinju i Crnoj Gori donijela je najpozitivniji napredak u 500 godina dotadašnje istorije.
– Kako bi što jasnije potvrdili svoje tvrdnje napravićemo uporedbu vladavine Nikole I Petrovića Njegoša, knjaza/kralja Crne Gore i vrijeme predsjedništva Josipa Broza Tita.
– U odnosu na apsolutističku politiku knjaza/kralja Nikole I, njegovo bogaćenje, život u luksuzu, forsiranje ljudi bliskih sebi, dok je narod zivio u pukom siromaštvu – zaista su ovi periodi lako poredivi.
1860 – 1916. Međunarodno priznanje Knjaževine Crne Gore 1878. god zaista je dobijeno pod vladavinom Nikole I, ali stvarna zasluga pripada njegovim precima, stricu knjazu Danilu I i ocu mu, velikom vojvodi Mirku, a opet najveća zasluga za nepoštedne žrtve pripada crnogorskom narodu. Uprkos vjekovnom uspjehu i priznanju suverenosti, ovaj period nije ništa doprinio boljem zivotu naroda. I dalje su favorizovani isti ljudi i njihove porodice bliske dvoru, dok je narod nastavio svoj život u borbi za puko preživljavanje.
Obični ljudi unazađivani su decenijama u obrazovnom, privrednom, kulturnom i egzistencijalnom pogledu. Napredak je bio rezervisan za članove dinastije i ljude bliske dvoru i njihove porodice.
1916 – 1918. Kralj Nikola nakon sloma Crne Gore bježi iz zemlje ostavljajući za sobom bespomoćni narod koji je mu je decenijama bespogovorno bio odan, ginući na svaki njegov poziv. Pomenućemo i skadarsku tragediju koja je crnogorske majke koštala hiljade mrtvih sinova za koju je on lično odgovoran iako je od velikih sila unaprijed obaviješten da mu Skadar ne može pripasti.
1918 – 1941. period koji mnogo ne treba detaljisati. Nestanak Crne Gore kao samostalne zemlje u Evropi. Jedan od glavnih razloga bila je decenijska prosrpska politika Nikole I, čije posljedice više od stoljeća kasnije osjecamo.
1941 – 1945. Period II Svjetskog rata, 13. julski ustanak, jedan od najvećih organizovanih ustanaka u porobljenoj Evropi. U počecima vođen zajedničkim snagama partizana i Jugoslovenske vojske u otadžbini, prerašće u krvavu borbu isključivo partizanskih snaga u sljedeće 4 godine. Razlog je što su nakon sloma ustanka Jugoslovenska vojska u otadžbini -četnici započeli saradnju sa okupatorom koju će nastaviti do kraja rata. U kolaboraciji su bili i zelenaši, trupe odane nasljeđu kralja Nikole u iluzornoj nadi obnove Crne Gore pod italijanskom čizmom. Crnogorski partizani pod Titovim vođstvom, prešli su cijelu Bosnu, kroz najkrvavije borbe Neretve i Sutjeske oslobađali Crnu Goru otkrivajuci ponovo temelje njene državne posebnosti. Nakon rata to je postignuto, granice Crne Gore obnovljene su u okviru republike u zajednici socijalističke Jugoslavije.
1945 – 1980. vrijeme najvećeg progresa za obične smrtnike. Narod konačno dobija zasluženo, ali pod vladavinom Josipa Broza Tita. Besplatno obrazovanje, besplatnu zdravstvenu zaštitu, pravo na rad. Dovoljno je pogledati broj pismenih 1945. i broj pismenih 1980. Ogromna nepismenost je od 1945-1990. skoro pa potpuno iskorijenjena. U istom periodu crnogorske kuće dobijaju struju, vodu, kanalizaciju. Grade se stanovi u kojima porodice radnika dobijaju besplatni smještaj. Otvaraju se fabrike. Narod koji je vjekovima živio obespravljen dobija mogućnost unapređivanja života. Sa sela bez elementarnih uslova za život, ljudi prelaze u privredne centre, đe prvi put imaju stan obasjan svetlošću u noći, tekuću vodu, đeca dobijaju pristup obrazovanju. Grade se putevi, pruga, razvija turizam.
Cetinje dobija EI Obod, Košutu, Taru, Bojanu. Samo u Obodu radi blizu 4000 radnika. Sva privredna društva omogućuju tada pune radničke beneficije. Slobodan vikend, plaćeni odmor, pravo na bolovanje, sindikalni odmor – ljetovanje/zimovanje širom velike Jugoslavije. Grade se stambena naselja, đe kao što je već pomenuto, cetinjske porodice dobijaju besplatne stanove.
Ovo je samo djelić onoga što je Josip Broz Tito omogućio narodima Jugoslavije, pa i Cetinju i Crnoj Gori čiji su mu sinovi i šćeri bili među najcjenjenijim borcima Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije.
Napomenućemo i to da je ovo narodu dao Josip Broz, koji nije bio Crnogorac za razliku od našeg pomenutog suverena.
Tim više zaslužuje spomen obilježje u Crnoj Gori u Cetinju-gradu heroju, kojem je uz cetinjske, crnogorske i jugoslovenske rodoljube obnovio ime!
Ako se traži krivica što je Cetinje izgubilo status glavnog grada, treba je tražiti kod podgorickih komunista, koji su to izborili u naporu da se razrušeni grad na Morači sto prije obnovi. Zato mu je i dato ime Titograd.
Kulturna elita Cetinja je i nakon 1945. godine neprikosnovena. Pomenucemo samo neka imena, slikare: Gojka Berkuljana, Aca Prijića, istoričara Rista Dragićevića i mnogih drugih kojih se trenutno sjetit ne mogu, dok pišem ovaj tekst u hodu.
Mnogi drugi rodoljubi zaslužuju takođe spomenike u prijestonici.
Za period socijalizma moj izbor bi bio lik crnogorske žene, kao vjekovnog simbola održanja crnogorske porodice. Ja bih rado vidio bistu Zagorke Ivanović, Vukosave Micunovic ili neke druge gorde Crnogorke u gradu mojih predaka!
Spomenik Titu je prijeko potreban u vremenu istorijskog revizionisma, falsifikovanja prošlosti i porasta fašizma.
Mr Jovan Muhadinović,
doktorand istorijskih nauka
Filozofski fakultet Niksic
Obavezno je navođenje izvora, autora i veze (“linka”) na izvorni sadržaj u novinarskom prilogu u kojem se poziva na autorski sadržaj s Cetinjskilist.com.
Veze (“linkovi”) na autorski sadržaj, pripadajući naslovi i eventualno drugi djelovi opreme teksta mogu se slobodno objavljivati ali bez ikakvih izmjena. Nije dopušteno mijenjanje smisla citata izvan konteksta, niti korištenje sadržaja u reinterpretiranom obiku. Ova pravila važe i za prenošenje sadržaja na Facebook i drugim platformama.
Cetinjskilist.com ne preuzima bilo kakvu odgovornost s obzirom na korištenje sadržaja od trećih osoba.
Pogledajte još iz rubrike "Društvo"
