Mustafa Nadarević: 6. godišnjica smrti glumačkog velikana
Foto: Vecernji.hr
Na današnji dan 2020. godine, u Zagrebu je preminuo Mustafa Nadarević, jedan od najboljih glumaca regiona svih vremena, ali su njegove uloge, koje su bile svojevrsna mapa ljudskih emocija: nemira, straha, prkosa, nježnosti, ironije i tuge, ostale da se pamte. Velikan bosanskohercegovačkog, hrvatskog i regionalnog glumišta bio je omiljeni glumac bivše SFR Jugoslavije, ali i svih država koje su nastale nakon njenog raspada. Mlađa generacija pamti ga kao Izeta Fazlinovića u seriji „Lud, zbunjen, normalan“.
Nadarevićeva karijera je bogata i raznovrsna, a svaka uloga koju je odigrao bila je svjedočanstvo njegove ljubavi, posvećenosti i strasti prema glumi, zbog čega ga je publika poistovjećivala sa likovima koje je igrao. Bio je jedan od najistančanijih, najdiskretnijih i najtemeljnijih glumaca regiona, a njegov glumački pristup često je opisivan kao minimalistički, ispunjen sofisticiranom nijansom. Dovoljno je bilo da blago nakrivi glavu, napravi jedva primjetnu grimasu ili zadrži pogled sekundu duže i već je dočaravao unutrašnji monolog lika kojeg tumači. U tome je ležala njegova snaga: u niskoj, tihoj frekvenciji emocije.
Prva uloga
Mustafa je rođen u Banjoj Luci, 2. maja 1943. godine. Zbog bombardovanja Banje Luke, njegova porodica se ubrzo nakon njegovog rođenja odselila u Zagreb, gdje je završio osnovnu školu. Prvu ulogu dobio je već u prvom razredu, kada je na školskoj priredbi glumio Crvenkapicu. Učiteljica je izabrala baš njega jer je ličio na djevojčicu, imao je dužu kosu i piskutav glas.
Mehmed Nadarević, Mustafin otac, preminuo je od tuberkuloze u 28. godini, pa je Mustafu sama odgajala majka Asja, koja je ostala udovica sa 22 godine.
U Rijeci, gdje su se porodično preselili iz Zagreba, Mustafa je pohađao gimnaziju i uporedo bio član Amaterskog kazališta „Viktor Car Emin“, kada se ljubav prema glumi pretvorila u poziv. Ne samo da je volio glumu već je u njoj pronalazio i spas. Glumio je u pozorištu čak i kada mu je umrla majka.
„Kad mi je majka umrla, izašao sam u pozorište da igram ulogu. Tako mi je bilo lakše. To je bježanje od stvarnosti i bježanje u lik koji nijesam ja, onda manje boli. Dobra gluma je zadnja stepenica ka šizofreniji. Moraš se dati jako, a s druge strane ostati zdrav u glavi“, govorio je Nadarević o tom teškom trenutku u svom životu.
Pozorište i film
Nakon završene gimnazije u Rijeci, Mustafa je diplomirao na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. U Zagrebačkom teatru mladih započeo je pozorišnu karijeru, a 1969. godine postao je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Rad u pozorištu zauzimao je veoma značajno mjesto u Nadarevićevom stvaralaštvu. Bio je glumac koji je scenu doživljavao kao prostor istine, bez mogućnosti ponavljanja, bez montaže, bez fikcije iza koje se može skloniti. Na daskama koje život znače ostvario je brojne značajne uloge u domaćem i stranom repertoaru: Bodgan u „Hvarkinji“, Pomet u „Dundu Maroju“, Miletić u „Ostavci“, Leone u „Gospodi Glembajevima“, Lorenzaco u „Lorenzaccio“, Sirano u „Siranu de Beržeraku“, Platonov u drami bez naslova, Figaro u „Figaro se ženi“ i „Figaro se rastaje“, M. P. Murphy u „Letu iznad kukavičjeg gnijezda“…
Filmsku karijeru započeo je osamdesetih godina sporednim ulogama, da bi se zatim nametnuo kao izbor za glavne uloge. Svoj izvanredni glumački talenat dokazao je ulogom daidže Zijaha u filmu „Otac na službenom putu“, a potom i u filmovima „Miris dunja“, „Već viđeno“, „Glembajevi“ (za koji je dobio Zlatnu arenu Festivala u Puli za najboljeg glumca), „Praznik u Sarajevu“, „Gluvi barut“, „Savršeni krug“, „Kod amidže Idriza“…
Ipak, najzapaženija mu je bila uloga Izeta Fazlinovića u TV seriji „Lud, zbunjen, normalan“, čijim je doskočicama nasmijavao cijeli region, zbog čega ga je zavoljela i mlađa publika. Iako komična, ta uloga nikada nije bila odvojena od njegovog glumačkog standarda: iza komike je uvijek ostajala fina psihološka razrada, precizno odmjeren humor i šarm glumca koji igranje nikada nije shvatao površno. Izet je postao ikona, ali Mustafa se nikada nije izgubio u toj popularnosti. On je ostao umjetnik koji pažljivo bira, promišlja i interpretira.
Uspješan reditelj
Nadarević je kao reditelj debitovao 1992. godine predstavom „Let iznad kukavičjeg gnijezda“, a potom je postavio više predstava, između ostalih „Balkanskog špijuna“ Dušana Kovačevića i „Zabune“ Alana Ajbourna u Satiričnom kazalištu Kerempuh, te „Hasanaginicu“ Milana Ogrizovića u HNK i Narodnom pozorištu u Sarajevu.
Osim glume i režije, radio je i kao profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i Glumačkoj akademiji u Sarajevu. Odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, 2006. godine proglašen je nacionalnim prvakom.
Mustafa Nadarević je bio glumac koji je znao da je najveća snaga umjetnika upravo u njegovoj istini. A on ju je nosio tiho, dostojanstveno i predano, ostavivši iza sebe opus koji će još dugo biti mjerilo vrhunskog glumačkog majstorstva. Sadašnje, ali i buduće generacije sigurno će još zadugo uživati u briljantnim ulogama i umijeću ovog glumačkog barda, koje je ostvario u svojoj blistavoj karijeri i zbog kojih neće biti zaboravljen.
Izvor: Avaz.ba
Obavezno je navođenje izvora, autora i veze (“linka”) na izvorni sadržaj u novinarskom prilogu u kojem se poziva na autorski sadržaj s Cetinjskilist.com.
Veze (“linkovi”) na autorski sadržaj, pripadajući naslovi i eventualno drugi djelovi opreme teksta mogu se slobodno objavljivati ali bez ikakvih izmjena. Nije dopušteno mijenjanje smisla citata izvan konteksta, niti korištenje sadržaja u reinterpretiranom obiku. Ova pravila važe i za prenošenje sadržaja na Facebook i drugim platformama.
Cetinjskilist.com ne preuzima bilo kakvu odgovornost s obzirom na korištenje sadržaja od trećih osoba.

