Tribina posvećena Savu Brkoviću: Borac za crnogorsku nacionalnu samobitnost

Tribina pod nazivom „Savo Brković – 120 godina od rođenja narodnog heroja“ održana je sinoć u prostorijama Matice crnogorske pred mnogobrojnom publikom.

O narodnom heroju, publicisti, istoričaru i montenegristi koji je dao značajan doprinos društvenom i političkom životu Crne Gore i nekadašnje Jugoslavije govorili su publicista Marko Špadijer, istoričar Adnan Prekić, politikolog Danilo Kalezić, inženjer Miloš Brković, predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović i generalni sekretar Matice crnogorske Ivan Ivanović.

Ličnost i djelo Sava Brkovića, njegov beskompromisan životni stav, borbenost, hrabrost i istrajnost predstavljaju primjer patriotizma, ali i putokaz kako se na intelektualnom i naučnom polju treba boriti za svoju Crnu Goru, crnogorsku državu i naciju, istakao je Ivan Ivanović. On je u toku programa pročitao, između ostalog, Brkovićevo pismo Veljku Milatoviću, zapis iz Crnogorskog književnog lista o ovom gorostasu, te novinarski zapis o njegovoj sahrani u selu Grbe 1991. godine.

Zbog svega što Savo Brković simbolizuje smatrali smo da je uoči predstojećeg praznika i jubileja neophodno ukazati na njega kao pobornika crnogorske državne samobitnosti i svojevrsnog simbola zalaganja i borbe za samostalnu i suverenu Crnu Goru – rekao je Ivanović.

Prema riječima Marka Špadijera, Savo Brković je bio jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je izabrao da se bori za novu Crnu Goru van funkcija, foruma i institucija, individualnim javnim intelektualnim angažovanjem. On je podsjetio na političku klimu koja je vladala u Crnoj Gori u periodu poslije II svjetskog rata kada se nastojalo da se na tekovinama NOR-a i Avnojevske Jugoslavije donese program prevladavanja provincijalizma, nadoknadi privredno zaostajanje, obogati nacionalna svijest i prevlada kulturno zaostajanje.

Krajem 1970. godine CK SK CG je usvojio Platformu o razvoju crnogorske kulture. Projektovane su i realizovane brojne institucije koje i danas čine temelj nacionalne kulture (Univerzitet, Akademija nauka, Radio-televizija Crne Gore, „Pobjeda“ kao dnevni list, Umjetnička galerija). Otvoreni su novi vidici i nove šanse za nacionalni kulturni razvoj (pokreću se časopisi, vodi debata o nacionalnoj kulturi (ankete u reviji „Ovdje”), pojavljuje se „Luča“, prva antologijska biblioteka crnogorske književnosti, odvija kvalitetna produkcija filmova, otpočinje rad na crnogorskoj retrospektivnoj bibliografiji, a 1974. godine otvoren je Njegošev mauzolej na Lovćenu, kao kruna moderne crnogorske samosvijesti – rekao je Špadijer i dodao da je postojala i druga strana tog procesa.

Već na Prvom kongresu KPJ za Crnu Goru konstatovano je postojanje crnogorske nacije po modelu koji je „propisao“ Milovan Đilas u jednom članku iz 1945. godine, da je nastala kao grana srpskog nacionalnog korpusa. To je opredjeljenje živjelo kao neupitna politička deklaracija, ali sve što je značilo crnogorsku nacionalnu posebnost (istorija, država, kultura, književnost, jezik, vjera) srpska građanska nauka je već „uknjižila“ u svoj posjed. Traganje za novim izvorima i pogledima na crnogorsku nacionalnu posebnost nailazilo je na oštru kritiku od strane prvenstveno srpskih intelektualnih krugova – rekao je Špadijer.

Proučavajući manifestacije velikosrpskog nacionalizma prema Crnoj Gori, Brković je uočio u istorijskoj nauci i njenoj političkoj upotrebi brojne nelogičnosti, netačnosti u interpretaciji istorijskih činjenica, pa i falsifikate koji su korišćeni za „naučni dokaz“ o nepostojanju crnogorske nacije, istakao je Špadijer.

Njegova zapažanja i kritički sudovi su precizni, ubjedljivi, pokazuju kako su zloupotrijebljeni u svrhu nastajanja velikosrpske doktrine utemeljene Načertanijem iz 1844. godine. On ističe da je bio borac za „crnogorsku nacionalnu samobitnost i punu avnojevsku ravnopravnost“. Iako su mu podmetali antisrpstvo, u cijelom njegovom publicističkom opusu nema ni trunke šovinizma prema srpskom narodu i ima jasnu distinkciju između „bratskog“ srpskog naroda i onih koji „srbuju i nemanjišu“ – objasnio je Špadijer.

I Ivan Jovović je podvukao da je Savo Brković svojim djelovanjem odudarao od ustaljene partijske matrice, tj. većine partijskih funkcionera tog vremena, s obzirom na to da nije pristajao na kompromis kada je riječ o crnogorskom nacionalnom pitanju.

Suprotstavio se zvaničnom stavu partije koja je do početka sedamdesetih godina prošlog vijeka podržavala Đilasov koncept, tj. njegovala dualnu nacionalnu svijest Crnogoraca. Brković je svojim knjigama i raspravama pokazao i dokazao da je, za razliku od Đilasa, bio svjestan dubine tokova crnogorske istorije još od ranog srednjeg vijeka, vidjevši upravo u tim etapama obilježje materijalne i nematerijalne kulturne baštine koja je oblikovala habitus crnogorskog nacionalnog i državnog bića. Uostalom, Savo Brković je ostao dosljedan samom sebi, jer se nije odrekao onog što je cijelog života javno zastupao, za razliku od mnogih njegovih nekadašnjih partijskih drugova, uključujući i Đilasa, koji su pri kraju životnog puta postali epigoni hegemonističke politike zločinačkog režima Slobodana Miloševića. Upravo zbog istrajavanja na stavu o samobitnosti crnogorskoga naroda, pučisti koji su 1989. godine sebe samoproklamovali u antibirokratske revolucionare, su se obračunavali ne samo na personalnom nivou nego i na ideološkom planu, jer im je bilo bliže Đilasovo poimanje Crne Gore i Crnogoraca, što je svakako bio put u društvenu regresiju, koja je ubrzo eskalirala ratom, pljačkom društvene imovine eufemistički nazvanom tranzicijom, kao i uvođenjem crkve u politički život – rekao je Jovović.

Adnan Prekić se osvrnuo na dva značajna djela Sava Brkovića, „O postanku i razvoju crnogorske nacije“ (1974) i „Etnogenezofobia – prilog kritici velikosrpstva“ (1988), ističući važnost posebno prve u kojoj autor bez okolišanja kritikuje stavove ključnog istoriografa u Crnoj Gori Dimitrija Dima Vujovića.

Počinje od jednostavnog principa – postavlja pitanje Vujoviću: „Vi se prvi zalažete za naučni metod, govorite da u nauci nema etiketiranja, a upravo to radite. Ja vam sve vrijeme iznosim argumente, argumentima pokušavam da ukažem na ono što nije tačno, a vaš jedini odgovor je da sam ja crnogorski nacionalista.“ I to je ono što je početna teza u razumijevanju Sava Brkovića – rekao je Prekić i dodao da je Brkovićeva knjiga temelj rušenja svih velikosrpskih laži o Crnoj Gori.

Danilo Kalezić se osvrnuo na naučnu vrijednost djela Sava Brkovića ističući da su teme koje se tretiraju i dalje aktuelne i kao da odgovaraju na ono što se danas dešava u Crnoj Gori.

Mislim da svako od nas iz toga može da zaključi koliko je ta velikosrpska propaganda koja postoji u Crnoj Gori najmanje 150 godina ukorijenjena u društvenom, političkom, kulturološkom, čak i ekonomskom biću građana ovog društva, a koliko malo se radi na kontriranju, na suprotstavljanju tome – rekao je Kalezić i dodao da je uvidom u sve političko-humanističke obrazovne programe u Crnoj Gori potvrdio da se djelo Sava Brkovića ne izučava niti na jednom.

I to najbolje govori o toj vrsti nacionalne društvene svijesti u Crnoj Gori koja je bila dominantna i od 2006–2020 – rekao je Kalezić.

Miloš Brković je ispričao neke definišuće momente iz života svog oca koji su publici približili lik i važnost Sava Brkovića, a dirljivim govorom punim zahvalnosti Matici crnogorskoj obratila se i Savova unuka, Vanja Popović.

Matica crnogorska ukupnim djelovanjem kontinuirano nastoji da podsjeća i čini dostupnim djela istaknutih montenegrista, posebno onih minule generacije, podsjetio je Ivan Ivanović.

Naša je obaveza da njihova djela prezentujemo, afirmišući ih, ali ih i postavljajući pred kritički naučni sud i revalorizaciju. Vodeći se ovakvim stavom, na inicijativu Matice crnogorske je postignut dogovor s porodicom Sava Brkovića da tokom tekuće i u narednoj godini objavimo odabrana djela Sava Brkovića u tri knjige. Najprije ćemo pristupiti pripremi za štampu i objavljivanju djela „O postanku i razvoju crnogorske nacije“, a zatim i „Etnogenezofobije“, nakon kojih ćemo objaviti i njegov ratni dnevnik pod naslovom „Zapisano u ratu“ – najavio je Ivanović.

Tribina posvećena Savu Brkoviću je dio programskih aktivnosti kojima Matica crnogorska obilježava 20 godina od obnove crnogorske nezavisnosti.