Društvo

Autobuska stanica Cetinje – kako do rješenja starog problema?

Suština problema vezanih za cetinjsku autobusku stanicu leži u tome da njen vlasnik unazad nekoliko godina neuspješno pokušava da realizuje projekat izgradnje nove stanice sa nizom pratećih sadržaja.
Autobuska stanica Cetinje – kako do rješenja starog problema?

Foto: RTV Cetinje

Do privremenog zatvaranja autobuske stanice došlo je zbog isteka prethodnog ugovora, a za zaključenje novog bila je neophodna saglasnost Skupštine Prijestonice Cetinje – kaže se u odgovoru na pitanja Radio Cetinja i Cetinjskog lista poslatim gradskoj upravi.

Odbornici su dali zeleno svijetlo na sjednici Skupštine Prijestonice Cetinje, održanoj 25. februara 2025. godine, usvojivši Odluku o davanju saglasnosti za zaključenje Ugovora o zakupu nepokretnosti, koja se odnosi na objekat u kojem se nalazi autobuska stanica.

Iz gradske uprave je saopšteno da je zakupodavcu 27. februara upućen dopis kojim je obaviješten da će se pristupiti zaključenju ugovora nakon stupanja odluke na pravnu snagu.

Odluka je stupila na snagu 6. marta 2025. godine, te se u narednim danima očekuje potpisivanje Ugovora i ponovno otvaranje autobuske stanice – rečeno je našem mediju.

Sa druge strane, zakupodavac i vlasnik objekta autobuske stanice na Cetinju Duško Glendža je krajem prošle godine obavijestio nadležne da „saglasno članu 3, ugovor o zakupu prestaje da važi 31. decembra 2024.g. a kako nijesmo postigli dogovor o produženju odnosno o zaključenju novog – molim vas da objekat ispraznite od lica i stvari“.

On je kako navodi u pismu koje je poslao gradskoj upravi „voljan da potpiše ugovor o nastavku saradnje pod uslovom da se prije toga sastane sa gradonačelnikom i da se dogovore oko spornih pitanja. Moram znati da me niko neće izigrati, da niko neće ometati dogovor, pronalaženje rješenja i rad Autobuske stanice i da li će i do kada Prijestonica produžiti ugovor o zakupu njene parcele na kojoj je  ugovoren rad privremenog ugostiteljskog objekta. Privremeni objekat značajno utiče na realizaciju projekta izgradnje savremene Autobuske stanice, što znači da se Prijestonica mora odlučiti hoće li se opredijeliti za najozbiljniji cetinjski projekat izgradnje savremene Autobuske stanice ili će prednost dati potpuno beznačajnim stvarima, a  projektovanu Autobusku stanicu ostaviti za neka daleka vremena – navodi Glendža.

On je kako piše u ranijem dopisu ukazao na nebrigu, nezainteresovanost i odsustvo volje gradonačelnika Nikole Đuraškovića „koji nije našao za shodno da se aktivno uključi u rješavanje ovog problema“.

Osvrćući se na nedavnu skupštinsku diskusiju povodom autobuske stanice Glendža kaže da se radi o osobama koje nemaju časne namjere ni prema njemu ni prema gradu te da je „njihovo navodno  zanimanje za utvrđivanje vlasništva nad stanicom rezultat njihove podlosti, zlonamjernosti i mržnje prema meni i prema svojem gradu kojim se lažno zaklinju.“

U dokumentu koji je u posjedu Radio Cetinja stoji da je prije 17 (sedamnaest) godina, Duško Glendža, preduzetnik iz Cetinja, kupio dio imovine preduzeća „Tara“u stečaju , čije je sjedište bilo na Cetinju. Pored druge imovine i objekata, 2007. godine kupio sam zgradu autobuske stanice. Sve po zakonu i u skladu sa propisima koji su važili u tom periodu. Sa Opštinom Cetinje potpisao sam ugovor u sufinansiranju, izradi i izmjenama dopuna DUP-a Aerodrom, u skladu sa odlukom Prijestonice. O tome pośedujem čvrste dokaze i do sada niko nije postavljao pitanje: „Ko je vlasnik navedene zgrade na Autobuskoj stanici“?  Svi su znali da sam ja vlasnik kada sam u ruiniranu zgradu uložio 100.000,00 (sto hiljada eura) za njenu hitnu neophodnu sanaciju. Kad sam davao novac za zgradu i projektnu dokumentaciju (još 30.000,00 hiljada eura), svi su znali da je vlasnik Duško Glendža. U to  vrijeme rad, odnosno višegodišnji nerad, autobuske stanice na Cetinju, koje su njegovi mrzitelji nazivali Grozni, bio je gorući problem. Niko nije iskazivao patriotizam da daje novac za ovu namjenu. Autobuska stanica bila je predmet interesovanja svih dobronamjernih građana, novinara, kulturnih, javnih radnika i političara, radija, TV stanica i tako dalje. Obavezu da vratim u funkciju poluruševinu  kako bi ponovo postala autobuska stanica, ja sam prihvatio na molbe brojnih sugrađana i političkog establišmenta, te izvršio brojne građevinske opravke, poboljšanja  kritičnih tačaka, mjesta i sanacione radove. Kad sam sve to završio, predao sam zgradu na upotrebu i korišćenje mojim sugrađanima i tadašnjem političkom rukovodstvu, kojem su se zbog navedenog problema ozbilnjo ljuljale fotelje. Opština Cetinje opremila je zgradu autobuske stanice savremenim i veoma funkcionalnim mobilijarom.

Suština problema vezanih za cetinjsku autobusku stanicu leži u tome da njen vlasnik unazad nekoliko godina neuspješno pokušava da realizuje projekat izgradnje nove stanice sa nizom pratećih sadržaja.

Skupštini opštine Cetinje predao sam vizionarski projekat nove savremene  autobuske stanice, neto površine 8.900 metara kvadratnih. Izgradnjom stanice po ovom projektu problem grada Cetinja bio bi riješen za dug period u budućnosti. Osim prelijepog izgleda, objekat stanice ima brojne, veoma praktične i funkcionalne sadržaje. Tim objektom bili bi ponosni i mnogo veći gradovi od Cetinja. Kao takav, projekat je usvojen i postao je sastavni dio DUP-a. Kasnije sam pristupio pribavljanju i kompletiranju dokumenata potrebnih za dobijanje UTE uslova – navodi vlasnik.

Inače, Sekretarijat za uređenje prostora i životne sredine dostavio je dopis broj 03-218/2022-3 kojim ga obavještava da Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije dala saglasnost na planski dokument Izmjene i dopune DUP-UP-a  „Istorijsko jezgro“ Cetinje – dio zone A 1, zona gradskog jezgra“, zbog čega „ovaj organ ne može izdati konzervatorske uslove, za potrebe izdavanja urbanističko-tehničkih uslova za izradu tehničke dokumentacije, u postupku sprovođenja predmetnog planskog dokumenta.“

Glendža tvrdi da se Sekretarijat po nalogu nekog političkog moćnika (sumnja da je u pitanju gradonačelnik) služi neistinom i svjesno pokušava da „začkoljicama, zavrzlamama i zakulisnim zamršenim radnjama obmane njega i javnost.“ Svoj stav on objašnjava time da pomenuti Sekretarijat u svojem dopisu broj  03-218/2022-21 interpretira zaključak Uprave za zaštitu dobara i njen akt broj 01-28/1:

„Uprava za zaštitu kulturnih dobara izdala je Mišljenje na Nacrt Detaljnog urbanističkog plana  i urbanističkog projekta Istorijskog jezgra Cetinje – Autobuska stanica (dio zone A 1), Prijestonica Cetinje, kojim je zaključeno da predmetni Nacrt planskog dokumenta nije prihvatljiv dok se isti ne dopuni na način da se lokacija valorizuje sa aspekta očuvanja zatečenih kulturnih, istorijskih i ambijentalnih vrijednosti.

On je obavijestio gradonačelnika Nikolu Đuraškovića da je konstatacija Uprave za zaštitu kulturnih dobara pogrešno interpretirana kako navodno ovaj organ nije dao saglasnost na planski dokument. U toku je pribavljanje i kompletiranje potrebne dokumentacije za izdavanje UTE uslova za izradu tehničke dokumentacije, u postupku sprovođenja predmetnog planskog dokumenta. Prema tome, smatra Glendža, planski dokument treba samo dopuniti, što znači da je tumačenje o neizdavanju konzervatorskih uslova pogrešno, tendenciozno i zlonamjerno.

Na kraju 2024.g. prestao je da važi ugovor o zakupu i istovremeno je podnešen zahtjev za produženje ugovora. Taj ugovor je odbijen jer je vlasnik tražio povećanje cijene zakupa na 4.000 eura mjesečno, a gradska uprava može da pristane na povećanje od maksimalnih deset procenata jer za veći iznos mora dobiti saglasnost Skupštine Prijestonice Cetinje.

Saglasnost je dobijena, šalteri će vjerovatno proraditi ali ostaje nejasno i nedorečeno da li će se i kada pristupiti izgradnji objekta autobuske stanice na Cetinju. Za čije potrebe je, budi rečeno, jedna prethodna garnitura na vlasti napravila saobraćajnu traku za skretanje sa zaobilaznice, a prostor ispred ukrasila kružnim tokom koji je veoma brzo zbog svoje nefunkcionalnosti dobio nadimak „Ničim izazvan“.

M.Zadrima