Zbog planiranih radova na mreži, u četvrtak 13. marta, bez struje će u terminu od devet do 12 sati biti Vladin Dom na Cetinju, saopšteno je iz Crnogorskog elektrodistributivnog centra.

Navedeni radovi se izvode u cilju kvalitetnijeg i sigurnijeg napajanja električnom energijom. U slučaju loših vremenskih uslova radovi će biti odgođeni – navodi se u saopštenju CEDIS-a

Dugometražni igrani film Obraz (The Tower of Strength), crnogorskog reditelja Nikole Vukčevića, uvršten je u takmičarsku selekciju Best Balkan Film Award u kojoj će se takmičiti dvanaest najuspješnijih balkanskih filmova po mišljenju selektora 29. Sofia International Film Festivala.

Sofia IFF je jedan od ključnih filmskih festivala u Centralnoj i Istočnoj Evropi, akreditovan od strane FIAPF-a i rangiran među 50 najznačajnijih svjetskih filmskih događaja prema magazinu Variety. Tokom dosadašnji 28 izdanja, festival je ugostio neka od najeminentnijih imena svjetske kinematografije.

Glavni program festivala održaće se od 13. do 23. marta 2025., dok će dodatne projekcije trajati do kraja mjeseca. Organizatori festivala uputili su poziv Vukčeviću da lično predstavi film publici (20. i 21. mart), a njemu će se pridružiti dio regionalne autorske i produkcijske ekipe.  

Glavni producent filma Milorad Radenović ističe da se među značajnim gostima ovogodišnjeg festivala nalaze poznati reditelji Mohammad Rasoulof, Roman Bondarčuk, oskarovac Danis Tanović, te Rajko Grlić koji će predstaviti svoj recentni film i dobiti Nagradu za životno djelo.

“Imajući to u vidu, projekcija filma Obraz je izuzetno važna jer predstavlja priliku da se novi crnogorski film dodatno afirmiše na referentnoj međunarodnoj sceni uz prisustvo eminentnih imena. U ovaj film smo ušli sa namjerom da njime ispričamo priču o pojedincu koji se usudio da se suprotstavi moćnijem, vođen moralnim uvjerenjem i nadom za promjene, ma koliko mu to bilo teško i izazovno. Danas, dok ratovi razaraju društva i nevini stradaju do istrebljenja u ime pobjede nad “neprijateljem”, prisjećamo se tragedije ukupnih balkanskih prostora  i dubokih ožiljaka koje je ta tragedija ostavila na nas. Zato smo ponosni što smo kroz ovaj film okupili ljude sa čitavog Balkana, različitih vjera, nacija i političkih pogleda – ujedinjene oko snažne poruke humanosti, te uprkos sukobima koji su obilježili naš region, ovaj film pokazuje da univerzalne ljudske vrijednosti mogu nadjačati čak i najdublje podjele, sa osjećanjem da u vremenima rata, ljudskost je važnija nego ikada! I čini nas ispunjenima da i u dalekom svijetu te ubrzo u regionu, naša priča nailazi na jak emocionalan odgovor”, kazao je Radenović .

Prema riječima producenta Radenovića (Galileo production Montenegro), uvrštavanje u selekciju Best Balkan Film Award na Sofia International Film Festivalu predstavlja još jedno značajno priznanje u međunarodnoj promociji filma Obraz, nakon njegovog uspješnog festivalskog starta, i ovom selekcijom se promišljeno približavamo Balkanu i našoj balkanskoj premijeri.

Nakon punih osam godina rada na filmu – Obraz imao je uspješnu svjetsku premijeru na Međunarodnom filmskom festivalu u Kotbusu u Njemačkoj, koji je časopis The Hollywood Reporter opisao kao “vodeći filmski festival istočnoevropskog filma,” sa više od 22.000 posjetilaca.

Programski direktor festivala u Kotbusu, Bernd Buder, vrsni poznavalac balkanskog filma i nekadašnji dio selektorskog tima Festivala u Berlinu, o filmu Obraz izmedju ostalog je napisao da je Nikola Vukčević svojim najnovijim djelom uspio stvoriti žanrovski film “prepun napetosti, bogat elementima fantastike – povremeno nalik hororu – s vrhunskim pejzažnim kadrovima i likovima koji bi se mogli uporediti s Gospodarom prstenova.”

Ekipa filma Obraz okuplja međunarodne i regionalne talente. Glavnu ulogu tumači Edon Rizvanolli (Holandija), a uloge imaju i Nikola Ristanovski (Severna Makedonija), Igor Benčina (Srbija), Alban Ukaj (Bosna i Hercegovina), Selman Jusufi i Xhejlane Terbunja (Kosovo), te crnogorski glumci Aleksandar Radulović, Branimir Popović, Ana Vučković i doajen crnogorske glume Zef Bato Dedivanović (Joksim iz Djekne reditelja Živka Nikolića) u svojoj posljednjoj filmskoj ulozi. Zahtevne uloge djece tumače: Elez Adžović, Vuk Bulajić, Merisa Adžović i Hana Pavlović.

Film je inspirisan istinitim događajem koji je po tim motivima napisao crnogorski akademik Zuvdija Hodžić, po scenariju Ane Vujadinović (Crna Gora) i Meline Pote, a reditelj Vukčević je saradnik na scenariju. Film je vizuelno oblikovao direktor fotografije Đorđe Stojiljković (Srbija), scenograf je pokojni Stanislav Nikičević (Crna Gora), kostimografkinja Lidija Jovanović (Srbija), dok su za muziku bili zaduženi kompozitor Dušan Maksimovski (Hrvatska/Crna Gora), te Maša i Milica Vujadinović koje su komponovale i odpjevale glavnu temu filma. Montažerka filma je Olga Toni (Slovenija), dok su vizuelne efekte kreirali Đuro Mihaljević (Crna Gora) i Đorđe Stojiljković (Srbija). Dizajner i mikser zvuka je Igor Vujović (Crna Gora) sa hrvatskim kolegom Dariom Domitrovićem. U izvršnoj produkciji su Milorad Radenović i Jelena Filipović. Koproducenti su Nevena Savić i Ivica Vidanović iz beogradske produkcijske kuće Cinnamon Films – koji su uz ovaj film od njegovih samim početaka, te Dario Domitrović iz zagrebačke produkcije Embrio; pridruženi producenti su Christoph Thoke (Mogador Film Njemačka) i Boris Raonić u ime RTVCG i njihovog javnog konkursa koprodukcije.

Obraz je nastao uz sufinansijsku podršku putem javnih konkursa Filmskog centra Crne Gore, Filmskog centra Srbije, Hrvatskog audiovizuelnog centra, Ministarstva kulture Crne Gore, RTVCG i podrške CEKUM-a. 

Nikola Vukčević je dipl. filmski i pozorišni reditelj, redovni profesor na predmetu FTV režija i rukovodilac studijskog programa Film i mediji na FDU Cetinje Univerziteta CG. Sedam sezona je bio umetnički direktor Gradskog pozorišta Podgorica, te Potpredsjednik Savjeta RTVCG. Prethodni filmovi Nikole Vukčevića su: Pogled sa Ajfelovog tornja (2005) – koji je na visokom trećem mjestu gledanosti srpskih manjinskih koprodukcija u prve dvije decenije 21. vijeka po statistici Filmskog centra Srbije, i Dječaci iz Ulice Marxa i Engelsa (2014) – koji je bio prvi crnogorski film u zvaničnoj hrvatskoj bioskopskoj distribuciji i crnogorski kandidat za Oskara 2014.

Univerzitet Crne Gore (UCG) pripremio je Studentski informator za kandidate za upis u akademskoj 2025/26. godini, putem kog maturanti mogu dobiti informacije o upisnoj proceduri i prijemnim ispitima, saopšteno je iz UCG.

Kako se navodi u saopštenju ovaj elektronski vodič, koji se redovno ažurira, dostupan je na adresi https://www.ucg.ac.me/rektorat/stinfo i pruža pregled svih studijskih programa Univerziteta Crne Gore.

“Putem sistema često postavljanih pitanja i odgovora, maturanti mogu dobiti ključne informacije o upisnoj proceduri, prijemnim ispitima, prohodnosti srednjih škola, rangiranju kandidata, akademskim titulama i konkurentnosti na tržištu rada”, poručuju.

Osim toga, kako su dodali, Studentski informator sadrži informacije o studentskim servisima podrške, uključujući programe mobilnosti, razvoj preduzetničkih vještina, planiranje karijere i naučnoistraživački rad.

“Sve informacije objedinjene su na jednom mjestu, kako bi budući studenti imali jasan uvid u sve aspekte studiranja na Univerzitetu Crne Gore. Takođe, maturanti imaju priliku da se informišu i o mogućnostima koje UCG pruža kroz svoje članstvo u Evropskom univerzitetu Ulysseus”, naveli su.

Iz UCG su podsjetili da još jedan vid približavanja sadržaja koje nude budućim studentima jeste i Instagram kampanja „Upis 2025: Tvoj put počinje ovdje“, pokrenuta 24. januara, na Međunarodni dan obrazovanja, a koja će trajati sve do samog upisa.

“Kampanja je usmjerena na predstavljanje svih 67 studijskih programa Univerziteta i pruža maturantima uvid u mogućnosti daljeg akademskog razvoja”, navode.

Prema njihovim riječima, kroz autentične video priče najboljih studenata, koji dijele svoja iskustva, izazove i uspjehe, budući studenti mogu se bolje upoznati sa prednostima studiranja na Univerzitetu Crne Gore.

“Pozivamo maturante da prate zvanični Instagram profil UCG, gdje će pronaći inspiraciju i informacije koje im mogu pomoći u donošenju odluke o budućem obrazovanju”, zaključili su u saopštenju.

Do privremenog zatvaranja autobuske stanice došlo je zbog isteka prethodnog ugovora, a za zaključenje novog bila je neophodna saglasnost Skupštine Prijestonice Cetinje – kaže se u odgovoru na pitanja Radio Cetinja i Cetinjskog lista poslatim gradskoj upravi.

Odbornici su dali zeleno svijetlo na sjednici Skupštine Prijestonice Cetinje, održanoj 25. februara 2025. godine, usvojivši Odluku o davanju saglasnosti za zaključenje Ugovora o zakupu nepokretnosti, koja se odnosi na objekat u kojem se nalazi autobuska stanica.

Iz gradske uprave je saopšteno da je zakupodavcu 27. februara upućen dopis kojim je obaviješten da će se pristupiti zaključenju ugovora nakon stupanja odluke na pravnu snagu.

Odluka je stupila na snagu 6. marta 2025. godine, te se u narednim danima očekuje potpisivanje Ugovora i ponovno otvaranje autobuske stanice – rečeno je našem mediju.

Sa druge strane, zakupodavac i vlasnik objekta autobuske stanice na Cetinju Duško Glendža je krajem prošle godine obavijestio nadležne da „saglasno članu 3, ugovor o zakupu prestaje da važi 31. decembra 2024.g. a kako nijesmo postigli dogovor o produženju odnosno o zaključenju novog – molim vas da objekat ispraznite od lica i stvari“.

On je kako navodi u pismu koje je poslao gradskoj upravi „voljan da potpiše ugovor o nastavku saradnje pod uslovom da se prije toga sastane sa gradonačelnikom i da se dogovore oko spornih pitanja. Moram znati da me niko neće izigrati, da niko neće ometati dogovor, pronalaženje rješenja i rad Autobuske stanice i da li će i do kada Prijestonica produžiti ugovor o zakupu njene parcele na kojoj je  ugovoren rad privremenog ugostiteljskog objekta. Privremeni objekat značajno utiče na realizaciju projekta izgradnje savremene Autobuske stanice, što znači da se Prijestonica mora odlučiti hoće li se opredijeliti za najozbiljniji cetinjski projekat izgradnje savremene Autobuske stanice ili će prednost dati potpuno beznačajnim stvarima, a  projektovanu Autobusku stanicu ostaviti za neka daleka vremena – navodi Glendža.

On je kako piše u ranijem dopisu ukazao na nebrigu, nezainteresovanost i odsustvo volje gradonačelnika Nikole Đuraškovića „koji nije našao za shodno da se aktivno uključi u rješavanje ovog problema“.

Osvrćući se na nedavnu skupštinsku diskusiju povodom autobuske stanice Glendža kaže da se radi o osobama koje nemaju časne namjere ni prema njemu ni prema gradu te da je „njihovo navodno  zanimanje za utvrđivanje vlasništva nad stanicom rezultat njihove podlosti, zlonamjernosti i mržnje prema meni i prema svojem gradu kojim se lažno zaklinju.“

U dokumentu koji je u posjedu Radio Cetinja stoji da je prije 17 (sedamnaest) godina, Duško Glendža, preduzetnik iz Cetinja, kupio dio imovine preduzeća „Tara“u stečaju , čije je sjedište bilo na Cetinju. Pored druge imovine i objekata, 2007. godine kupio sam zgradu autobuske stanice. Sve po zakonu i u skladu sa propisima koji su važili u tom periodu. Sa Opštinom Cetinje potpisao sam ugovor u sufinansiranju, izradi i izmjenama dopuna DUP-a Aerodrom, u skladu sa odlukom Prijestonice. O tome pośedujem čvrste dokaze i do sada niko nije postavljao pitanje: „Ko je vlasnik navedene zgrade na Autobuskoj stanici“?  Svi su znali da sam ja vlasnik kada sam u ruiniranu zgradu uložio 100.000,00 (sto hiljada eura) za njenu hitnu neophodnu sanaciju. Kad sam davao novac za zgradu i projektnu dokumentaciju (još 30.000,00 hiljada eura), svi su znali da je vlasnik Duško Glendža. U to  vrijeme rad, odnosno višegodišnji nerad, autobuske stanice na Cetinju, koje su njegovi mrzitelji nazivali Grozni, bio je gorući problem. Niko nije iskazivao patriotizam da daje novac za ovu namjenu. Autobuska stanica bila je predmet interesovanja svih dobronamjernih građana, novinara, kulturnih, javnih radnika i političara, radija, TV stanica i tako dalje. Obavezu da vratim u funkciju poluruševinu  kako bi ponovo postala autobuska stanica, ja sam prihvatio na molbe brojnih sugrađana i političkog establišmenta, te izvršio brojne građevinske opravke, poboljšanja  kritičnih tačaka, mjesta i sanacione radove. Kad sam sve to završio, predao sam zgradu na upotrebu i korišćenje mojim sugrađanima i tadašnjem političkom rukovodstvu, kojem su se zbog navedenog problema ozbilnjo ljuljale fotelje. Opština Cetinje opremila je zgradu autobuske stanice savremenim i veoma funkcionalnim mobilijarom.

Suština problema vezanih za cetinjsku autobusku stanicu leži u tome da njen vlasnik unazad nekoliko godina neuspješno pokušava da realizuje projekat izgradnje nove stanice sa nizom pratećih sadržaja.

Skupštini opštine Cetinje predao sam vizionarski projekat nove savremene  autobuske stanice, neto površine 8.900 metara kvadratnih. Izgradnjom stanice po ovom projektu problem grada Cetinja bio bi riješen za dug period u budućnosti. Osim prelijepog izgleda, objekat stanice ima brojne, veoma praktične i funkcionalne sadržaje. Tim objektom bili bi ponosni i mnogo veći gradovi od Cetinja. Kao takav, projekat je usvojen i postao je sastavni dio DUP-a. Kasnije sam pristupio pribavljanju i kompletiranju dokumenata potrebnih za dobijanje UTE uslova – navodi vlasnik.

Inače, Sekretarijat za uređenje prostora i životne sredine dostavio je dopis broj 03-218/2022-3 kojim ga obavještava da Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije dala saglasnost na planski dokument Izmjene i dopune DUP-UP-a  „Istorijsko jezgro“ Cetinje – dio zone A 1, zona gradskog jezgra“, zbog čega „ovaj organ ne može izdati konzervatorske uslove, za potrebe izdavanja urbanističko-tehničkih uslova za izradu tehničke dokumentacije, u postupku sprovođenja predmetnog planskog dokumenta.“

Glendža tvrdi da se Sekretarijat po nalogu nekog političkog moćnika (sumnja da je u pitanju gradonačelnik) služi neistinom i svjesno pokušava da „začkoljicama, zavrzlamama i zakulisnim zamršenim radnjama obmane njega i javnost.“ Svoj stav on objašnjava time da pomenuti Sekretarijat u svojem dopisu broj  03-218/2022-21 interpretira zaključak Uprave za zaštitu dobara i njen akt broj 01-28/1:

„Uprava za zaštitu kulturnih dobara izdala je Mišljenje na Nacrt Detaljnog urbanističkog plana  i urbanističkog projekta Istorijskog jezgra Cetinje – Autobuska stanica (dio zone A 1), Prijestonica Cetinje, kojim je zaključeno da predmetni Nacrt planskog dokumenta nije prihvatljiv dok se isti ne dopuni na način da se lokacija valorizuje sa aspekta očuvanja zatečenih kulturnih, istorijskih i ambijentalnih vrijednosti.“

On je obavijestio gradonačelnika Nikolu Đuraškovića da je konstatacija Uprave za zaštitu kulturnih dobara pogrešno interpretirana kako navodno ovaj organ nije dao saglasnost na planski dokument. U toku je pribavljanje i kompletiranje potrebne dokumentacije za izdavanje UTE uslova za izradu tehničke dokumentacije, u postupku sprovođenja predmetnog planskog dokumenta. Prema tome, smatra Glendža, planski dokument treba samo dopuniti, što znači da je tumačenje o neizdavanju konzervatorskih uslova pogrešno, tendenciozno i zlonamjerno.

Na kraju 2024.g. prestao je da važi ugovor o zakupu i istovremeno je podnešen zahtjev za produženje ugovora. Taj ugovor je odbijen jer je vlasnik tražio povećanje cijene zakupa na 4.000 eura mjesečno, a gradska uprava može da pristane na povećanje od maksimalnih deset procenata jer za veći iznos mora dobiti saglasnost Skupštine Prijestonice Cetinje.

Saglasnost je dobijena, šalteri će vjerovatno proraditi ali ostaje nejasno i nedorečeno da li će se i kada pristupiti izgradnji objekta autobuske stanice na Cetinju. Za čije potrebe je, budi rečeno, jedna prethodna garnitura na vlasti napravila saobraćajnu traku za skretanje sa zaobilaznice, a prostor ispred ukrasila kružnim tokom koji je veoma brzo zbog svoje nefunkcionalnosti dobio nadimak „Ničim izazvan“.

M.Zadrima

Predavanje Vladimira Vojinovića pod nazivom „Nikola Lopičić – hroničar crnogorskog stradanja“ koje je Matica crnogorska (MC) organizovala povodom 80 godina od smrti ovog značajnog crnogorskog književnika, podsjetilo je ne samo na ključne momente njegove poetike, već još više na vrijeme u kome je stvarao i teškoće s kojima se susretao u svojim naporima da ostavi trag o surovim vremenima crnogorske istorije, saopšteno je iz Matice.

Prema riječima profesora Vojinovića, Lopičić je na ulogu književnosti gledao onako kako se od njega očekivalo, da bude u službi obrazovanja mladih generacija, ali se zalagao za „artističku tendenciju“.

Dakle, diferencirao je onu tendenciju koja je suvoparna i koja je politizovana, angažovana do kraja, i zalagao se za onu koja je ljepša i koja zavisi od samog talenta pisca – istakao je Vojinović.  

On je objasnio da su književnici iz Crne Gore između dva rata kojima je i Lopičić pripadao „razumjeli duh i dar književnosti i biti otklona od onoga što je stereotipno“ te da su razumjeli da postoji nešto što ima funkciju „okamenjavanja kulture“ i da se mora napraviti otklon od „romantičarskih plašteva, od uznošenja neke mitske Crne Gore koje sve manje ima“.
Ne zaboravimo, Crna Gora između dva svjetska rata je zgažena, ona je nestala sa svojim sinovima kako u Balkanskim ratovima, Prvom svjetskom ratu, Božićnom ustanku, odlasku pečalbara za korom hljeba, znači ona je zgažena, poražena. Jedna potučena Crna Gora ne može nikako da snatri o starim vremenima, već je njen zadatak, kaže Nikola Lopičić, da pokaže kakvo je stanje Crne Gore. I zamislite, desilo se da su upravo ovi ljudi očuvali svijest o Crnoj Gori, da su oni bilježili svaku muku i svaku ranu na koži Crne Gore i da su tako sačuvali svijest o njenoj autohtonosti – istakao je Vojinović.  

On se osvrnuo posebno na Lopičićevu ključnu zbirku priča „Seljaci“ s kojom je ušao u fokus književne zajednice na prostoru bivše Jugoslavije i bio razmatran za nagradau Srpske kraljevske akademije koju nikad nije dobio.

Slikao je Crnu Goru onakvu kakva je bila i dopro je do najšireg mogućeg broja ljudi u tom trenutku ljepotom svojega kazivanja. On je bio, kako kaže Milorad Stojović, vjeran umjetničkoj formi pripovijetke; kod njega nema iznenađenja, nema eksperimenata. Linearan, jednosložan fabularni tok je odlika njegova pripovijedanja. Kad pokušava da interveniše u smjeni nivoa ili planova pripovijedanja tu je škrt. Da vam to ilustrujem: samo 17 od 77 pripovjedaka zapravo je dato u onoj ja formi. Sve to odgovara karakteristikama socijalne međuratne književnosti. On je odgovorio u formalnome smislu na zahtjeve toga pokreta, ali je napravio otklon od toga i zbog toga je ne samo njegova literatura njegova književnost iz Crne Gore, iz ugla pokreta, kvalitetnija nego svih drugih pokreta u drugim krajevima ondašnje Jugoslavije. Dakle, ono što vrijedi u Lopičićevoj književnosti ne pliva na površini forme, niti je u plastičnom kozmetičkom rješenju – objasnio je Vojinović.

Sve tri osnovne teme kojima se bavio Lopičić, a to su crnogorsko selo, život pod austrijskom okupacijom i ljubavne pripovijetke, slikaju tragiku u Crnoj Gori.  

Recimo seoska, uslovno uzmim ovaj termin, pripovijetka slika crnogorskog seljaka u njegovome prirodnom okruženju kako se muči da prehrani porodicu, kako pokušava da održi imanja, dakle život ispunjen tegobnim i turobnim. Opet ciklus pripovjedaka ili skupina pripovjedaka koja slika život pod austrijskom okupacijom donosi težinu rata, težinu života pod okupatorom, a ljubavne… malo je tu radosti. Čak i u ljubavnim pripovijetkama nas vodi ka zaključku o tragediji toga vremena – objasnio je Vojinović.

Ličnost i djelo Nikole Lopičića polako padaju u zaborav, istakao je profesor Crnogorske književnosti XX vijeka na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju.

To nas ne iznenađuje, jer kao što je Srpsku kraljevsku akademiju 1939. godine iritirao jedan ljevičarski pisac iz Crne Gore, tako i danas neke nove kulturne vjetrove nerviraju svi pisci i autori koji bilježe svaki ožiljak na koži savremene Crne Gore. To je razlog zbog kog se danas nasrće na crnogorske novinare i pisce i to je razlog da, podlegavši svojevrsnim špijunskim metodama, potpirujemo polemike unutar crnogorske književnosti i kulture. Ali to je razlog više da ne zaboravljamo, razlog više da pamtimo, da trajemo našim mukom stečenim institucijama kakva je ova, Matica crnogorska ili kakav je Fakultet za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. To je razlog više da ostavimo sujetu po strani, da postanemo još homogeniji i čvršći u zajedničkoj namjeri da našoj đeci ostavimo u nasljeđe nešto čime će se ponositi, a ne nešto od čega će okretati glavu. Nikola Lopičić i generacije njegovih kolega u jednom od najturobnijih trenutaka u crnogorskoj istoriji sačuvali su perom svijest o Crnoj Gori. Naše vrijeme nije teže. Oni nijesu imali sve ovo, nijesu imali državu, nijesu imali institucije i nijesu imali simbole za čije danas mi očuvanje se možemo lakše izboriti, nego za njihovu ponovnu uspostavu. Nije to lako, treba raditi na tome, ali treba raditi sa saznanjem da iako mi nijesmo, Crna Gora jeste vječna – zaključio je Vladimir Vojinović.

U Crnoj Gori u srijedu umjereno do potpuno oblačno, povremeno kiša ili pljusak sa grmljavinom.

Iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju više padavina najavljuju ujutru ili prijepodne i u srijedu veče.

Vjetar će biti umjeren do jak južni i jugoistočni.

Jutarnja temperatura vazduha od 6 do 15, najviša dnevna od 8 do 19 stepeni.