Dok iščekujemo  da na repertoaru bioskopa stigne uzbudljiva animacija “Vajana 2“, a priprema se i sinhronizacija filma “Mufasa: Kralj lavova”, popularni Dizni i Pixar najavili su još jednu svoju crtanu avanturu. 

Povučeni, maštoviti Elio upada u međuplanetarnu organizaciju u kojoj se nalaze i predstavnici dalekih galaksija.

Naime, stigao je najnoviji poster i trejler za animaciju “Elio” čije nas prikazivanje u bioskopima očekuje na ljeto, 12. juna, 2025.

Priča prati dječaka koji potpuno nenamjerno dospijeva na neželjeno i strano mjesto poznato kao prostor između galaksija i ostalih objekata u kosmosu.

Inovativnim pristupom kroz anketno istraživanje i monitoring, Savez udruženja paraplegičara Crne Gore i Udruženje paraplegičara Podgorica osnažuju prava osoba s invaliditetom (OSI) i ukazuju na uzroke neprijavljivanja diskriminacije.

U okviru projekta „Jednakošću i nediskriminacijom pred pravosudnim institucijama do kvalitetnijeg života OSI“, sprovedeno je anketno istraživanje o oblicima i uzrocima neprijavljivanja diskriminacije, koje je obuhvatilo 165 osoba u šest crnogorskih opština. Rezultati su pružili dublji uvid u prepreke koje OSI sprečavaju da prijave diskriminaciju, poput nepristupačnosti pravosudnih objekata i nedostatka informacija o pravima.

Projekat je inovativan i po sprovedenom monitoringu pristupačnosti objekata pravde u 18 crnogorske opštine, na osnovu kojeg je izrađena analiza „Pristupačnost objekata pravde u Crnoj Gori sa aspekta korišćenja od strane lica sa invaliditetom“. Pristupačni objekti evidentirani su na interaktivnoj Google mapi, dostupnoj na sajtu Udruženja paraplegičara Podgorica i Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Ova interaktivna mapa omogućava OSI jednostavan pregled pravosudnih objekata prilagođenih njihovim potrebama, dok rezultati istraživanja i monitoringa predstavljaju ključni korak ka smanjenju diskriminacije i unapređenju sistema pristupa pravdi.

Predsjednica Saveza udruženja paraplegičara Crne Gore, Milijana Ćirković, istakla je da je cilj projekta smanjenje diskriminacije u oblastima jednakosti i nediskriminacije, kao i omogućavanje pristupa pravdi kroz povećanje broja sudskih postupaka pokrenutih od strane lica s invaliditetom radi zaštite od diskriminacije po osnovu invaliditeta. Takođe, kako je dodala, cilj je i podizanje svijesti stručne i laičke javnosti o značaju zaštite prava lica s invaliditetom.

Tokom trajanja projekta, pravna kancelarija pružila je više od 50 pravnih usluga licima s invaliditetom. Pored toga, izrađen je detaljan medijski plan koji uključuje gostovanja projektnog tima u televizijskim i radio emisijama, kao i predviđeni broj objava u štampanim i elektronskim medijima te na društvenim mrežama – navela je Ćirković.

Dodala je da je organizovan seminar za predstavnike institucija i lica s invaliditetom na području Podgorice na temu „Pristupačnošću objekata Ministarstva pravde do smanjenja diskriminacije OSI“, čiji je cilj bio jačanje kapaciteta i podizanje svijesti stručne i laičke javnosti, ali i edukacija lica s invaliditetom o njihovim pravima, naročito u vezi s prepoznavanjem i prijavljivanjem diskriminacije, te mehanizmima zaštite.

U okviru projekta sprovedena je obuka za predstavnike nevladinih organizacija lica s invaliditetom, članica Saveza iz Crne Gore, koji su realizovali anketno istraživanje s ciljem jačanja kapaciteta i uspostavljanja bolje međusektorske saradnje. Ovo je omogućilo aktivnije uključivanje NVO sektora u aktivnosti koje doprinose poboljšanju položaja lica s invaliditetom i smanjenju diskriminacije – pojasnila je Ćirković.

Obuka je, prema njenim riječima, imala za cilj da učesnike osposobi za sprovođenje kvalitetnih anketnih istraživanja, kako bi iz ispitanika dobili jasne, precizne i relevantne podatke koji su korisni za analizu.

Anketno istraživanje sa licima s invaliditetom sprovedeno je u šest crnogorskih opština, uključujući Podgoricu, Bar, Kotor, Cetinje, Bijelo Polje i Rožaje, pri čemu je anketirano više od 150 osoba s invaliditetom – kazala je Ćirković.

Takođe, održane su fokus grupe sa osam lica s invaliditetom koja su doživjela neki oblik diskriminacije, kako bi se detaljnije analizirale situacije u kojima je diskriminacija zabilježena.

Na osnovu prikupljenih podataka izrađena je analiza pod nazivom ‘Oblici diskriminacije i uzroci neprijavljivanja diskriminacije od strane OSI – rekla je Ćirković.

Ona je navela i da je sproveden monitoring u 24 crnogorske opštine tačnije u 18 u kojima postoje pravosudne institucije radi procjene stanja pristupačnosti za korišćenje od strane lica sa invaliditetom.

Na osnovu saglasnosti Ministarstva pravde za sprovođenje monitoringa, uputili smo dopise i stupili u komunikaciju sa predstavnicima svih institucija pravde u Crnoj Gori. Svi objekti koji su pristupačni evidentirani su na interaktivnoj Google mapi koja je dostupna na sajtu Udruženja paraplegičara Podgorica i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma – kazala je Ćirković.

Dodala je da je, na osnovu monitoringa, izrađena analiza „Pristupačnost objekata pravde u Crnoj Gori sa aspekta korišćenja od strane lica s invaliditetom“.

Govoreći o zaključcima, Ćirković je istakla da je uspostavljena međusektorska saradnja između državnih institucija i NVO sektora.

Ojačano je djelovanje nevladinih organizacija na teritoriji Crne Gore na polju zaštite lica s invaliditetom i smanjenja diskriminacije. Povećana je motivacija lica s invaliditetom da prijavljuju diskriminaciju i prepoznaju njene oblike, dok je dostupnost informacija o broju pristupačnih objekata pravde značajno unaprijeđena – rekla je Ćirković.

Naglasila je i da su evidentirani uzroci neprijavljivanja diskriminacije od strane lica s invaliditetom, uz davanje preporuka za unapređenje pristupačnosti pravosudnih institucija.

Generalni sekretar Udruženja paraplegičara Podgorica, Dejan Bašanović, kazao je da je monitoring institucija pravde u Crnoj Gori sproveden monitoring u 18 opština.

Ovaj monitoring obuhvatio je sudove i tužilaštva, s ciljem procjene nivoa pristupačnosti objekata za lica s invaliditetom, u skladu sa Pravilnikom o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica s invaliditetom – rekao je Bašanović.

Prema njegovim riječima, fokus je bio na obaveznim elementima pristupačnosti, uključujući ulazne prostore, hodnike, toalete, radne prostore, parking mjesta, oglasne panoe, orijentacione planove, taktilne crte, kvake na vratima, te oznake pristupačnosti.

Bašanović je kazao da su u okviru monitoringa analizirane institucije pravosuđa, počev od Vrhovnog, Apelacionog, Upravnog i Privrednog suda, preko viših sudova u Podgorici i Bijelom Polju, do osnovnih sudova u 15 opština: Bar, Berane, Bijelo Polje, Danilovgrad, Žabljak, Kolašin, Kotor, Nikšić, Plav, Pljevlja, Podgorica, Rožaje, Ulcinj, Herceg Novi i Cetinje.

Osim toga, procijenjeno je stanje sudova za prekršaje, koji su podijeljeni prema regijama – Podgorica (Cetinje, Danilovgrad, Nikšić), Bijelo Polje (Berane, Žabljak, Plav, Pljevlja, Rožaje, Kolašin, Mojkovac) i Budva (Bar, Kotor, Herceg Novi, Ulcinj) – dodao je Bašanović.

Kazao je da je monitoring obuhvatio i tužilaštva, uključujući Vrhovno državno tužilaštvo, Specijalno državno tužilaštvo, više državna tužilaštva i osnovna državna tužilaštva u 13 opština: Bar, Berane, Bijelo Polje, Kolašin, Kotor, Nikšić, Plav, Pljevlja, Podgorica, Rožaje, Ulcinj, Herceg Novi i Cetinje.

Za svaki od analiziranih objekata procijenjeni su ključni elementi pristupačnosti. Na primjer, u Podgorici su Vrhovni sud, Ustavni sud, Privredni sud i Viši sud za prekršaje opremljeni liftovima i taktilnim crtama, dok su objekti osnovnog suda i suda za prekršaje opremljeni rampama, orijentacionim planovima, oglasnim panoima i pristupačnim toaletima – rekao je Bašanović.

Kazao je da je na Cetinju Osnovni sud opremljen podiznom platformom, dok Osnovno državno tužilaštvo ima prilagođen toalet.

U Bijelom Polju, viši i osnovni sudovi imaju podizne platforme, taktilne crte, liftove i orijentacione planove, dok Sud za prekršaje koristi rampu. U Mojkovcu su sud za prekršaje i osnovno tužilaštvo opremljeni rampama, taktilnim crtama, platformama, orijentacionim planovima i oglasnim panoima – rekao je Bašanović.

Kazao je da u Nikšiću Osnovni sud i Osnovno državno tužilaštvo imaju rampe, platforme, pristupačne toalete, taktilne crte i liftove, dok su u Herceg Novom i Kotoru objekti opremljeni rampama, toaletima, taktilnim crtama, oglasnim panoima i platformama.

U Budvi sud za prekršaje ima lift i parking mjesto prilagođeno licima s invaliditetom – dodao je Bašanović.

On je naglasio da su rezultati monitoringa objedinjeni i prikazani na interaktivnoj Google mapi, koja je dostupna na sajtu Udruženja paraplegičara Podgorica i Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Mapa omogućava korisnicima da lako identifikuju pristupačne pravosudne objekte u svim crnogorskim opštinama – dodao je Bašanović.

Istakao je da je monitoring pružio detaljan pregled trenutnog stanja pristupačnosti pravosudnih institucija i omogućio formulaciju preporuka za unapređenje pristupačnosti, čime se direktno doprinosi smanjenju diskriminacije i podizanju svijesti o pravima lica s invaliditetom.

Dodao je da su ovi rezultati značajan korak ka ostvarivanju jednakosti i nediskriminacije u pravosudnom sistemu Crne Gore.

Predstavljajući istraživanje o oblicima diskriminacije i uzrocima neprijavljivanja diskriminacije među osobama sa invaliditetom, Bašanović je kazao da je ono sprovedeno u šest crnogorskih opština – Baru, Kotoru, Cetinju, Podgorici, Bijelom Polju i Rožajama – i da je obuhvatilo 165 ispitanika.

Cilj istraživanja bio je utvrditi uzroke zbog kojih osobe sa invaliditetom ne prijavljuju diskriminaciju, ali i pružiti dublji uvid u njihove demografske, socijalne i ekonomske karakteristike, kao i iskustva sa pravosudnim i drugim institucijama – kazao je Bašanović.

Govoreći o iskustvima sa pravosudnim institucijama, Bašanović je naglasio da je više od 43 odsto ispitanika ocijenilo svoja iskustva kao negativna.

„Čak 12,5 odsto ispitanika smatra da je njihovo iskustvo bilo veoma loše, a 31,3 odsto kao loše. Samo 4,2 odsto ocijenilo je svoje iskustvo veoma dobrim, što jasno pokazuje da su pozitivna iskustva u pravosudnom sistemu rijetka“, rekao je Bašanović.

Ukazao je da više od polovine ispitanika smatra da postoji diskriminacija osoba sa invaliditetom u pravosudnom sistemu, dok 23 odsto njih tvrdi da su se osjećali diskriminisano ili nezaštićeno od strane pravosudnih institucija.

Zabrinjavajuće je da je većina onih koji su se osjećali diskriminisano, taj osjećaj doživjela više puta. Ovo ukazuje na sistemske probleme – dodao je Bašanović.

Prema njegovim riječima, najčešće prijavljeni problemi uključuju nepristupačnost pravosudnih objekata, poput nedostatka liftova, rampi i prilagođenih kancelarija, kao i nedostatak komunikacijske podrške, uključujući prevodioce za gestovni jezik.

Takođe, neinformisanost osoba sa invaliditetom o pravima, poput besplatne pravne pomoći, dodatno doprinosi ovim izazovima – istakao je Bašanović.

Govoreći o preporukama, Bašanović je naveo da ispitanici smatraju da su ključne promjene potrebne u povećanju pristupačnosti javnih prostora i infrastrukture.

Čak 89 odsto ispitanika vidi ovo kao prioritet, dok 59 odsto njih podržava uvođenje strožih zakonskih mjera za sprečavanje diskriminacije. Pored toga, bolja zaštita prava na obrazovanje i zapošljavanje je ključna za preko 56 odsto ispitanika – kazao je Bašanović.

Istakao je da su ispitanici ukazali na potrebu za edukacijom pravosudnih organa i povećanjem svijesti o pitanjima invaliditeta.

Osiguranje pristupa pravdi, kao i aktivnije uključivanje osoba sa invaliditetom u procese donošenja odluka, dodatno bi unaprijedilo njihov položaj – zaključio je Bašanović.

Smatra da su rezultati istraživanja značajan korak u razumijevanju problema s kojima se suočavaju osobe sa invaliditetom i da pružaju osnovu za dalji rad na unapređenju sistema.

Naša obaveza je da ove preporuke pretočimo u konkretne akcije i osiguramo jednake mogućnosti za sve – zaključio je Bašanović.

Projekat „ Jednakošću i nediskriminacijom pred pravosudnim institucijama do kvalitetnijeg života OSI“ sprovodi Savez udruženja paraplegičara Crne Gore u partnerstvu sa Udruženjem paraplegičara Podgorica, a finansijski ga je podržalo Ministartstvo ljudskih i manjinskih prava za 2023. godinu

Izvor: CDM

Opštinsko takmičenje Školskih sportskih igara osnovnih škola održano je danas u dvorani Sportskog centra Lovćen, saopštio je organizator Sekretarijat za obrazovanje, sport i mlade Prijestonice Cetinje.

Kako su naveli, djeca su se nadmetala u malom fudbalu (dječaci) i rukometu ( dječaci i djevojčice).

OŠ “Lovćenski partizanski odred” bila je bolja od OŠ “Njegoš” u malom fudbalu rezultatom 2:1.

Djevojčice OŠ “Njegoš” slavile su u rukometnoj utakmici protiv vršnjakinja iz OŠ “Lovćenski partizanski odred” rezultatom 15:13, dok su dječaci OŠ ”Njegoš” u rukometu bili bolji od rivala iz OŠ “Lovćenski partizanski odred” 16:15.

Pobjednici su se kvalifikovali na regionalno takmičenje – zaključuje se u saopštenju.

Crna Gora – zemlja legendi na selektorskim mjestima

Crnogorski sport ne može da se pohvali velikim rezultatima nacionalnih selekcija posljednjih godina, ali ima nešto po čemu je iznad svih zemalja regiona – niko na klupama državnih timova nema toliko slavnih i trofejnih imena kao mi, piše Pobjeda.

Svi aktuelni selektori izabrani su tokom 2024. godine i dominantno su stranci, a i skoro svi su naslijedili takođe legende.

Počelo je imenovanjem Roberta Prosinečkog za ,,izbornika“ fudbalera, nastavljeno izborom Suzane Lazović za šeficu struke rukometašica, bombastično je bilo dovođenje Didijea Dinara za prvog trenera rukometaša, a sve je ,,začinjeno“ jučerašnjom viješću da će vaterpoliste u narednom periodu predvoditi Dejan Savić.

Njih četvoro zajedno sa velikih seniorskih takmičenja (olimpijskih igara, svjetskih i evropskih prvenstava, liga šampiona) imaju 42 medalje! Kad bi se računali i drugi uspjesi, brojka bi djelovala još nevjerovatnije…

Igračka slava Velikog Žutog

Prosinečki je prije 20 godina počeo trenersku karijeru, ali njegov dolazak na klupu Crne Gore nije bio atraktivan zbog uspjeha koje je ostvario u tom poslu. Trenerski rezultati 55-godišnjaka rođenog u Vilingen-Šveningenu daleko su od njegovih igračkih dometa.

Veliki Žuti je bio mađioničar sa loptom, a prvi put je svijet za njega čuo 1987, kada je izabran za najboljeg igrača Mundijala za fudbalere do 20 godina u Čileu na kojem je SFR Jugoslavija osvojila zlato.

Na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji proglašen je za najboljeg mladog fudbalera, a iste godine dobio je nagradu za igrača godine u Jugoslaviji.

U maju 1991. sa Crvenom zvezdom je ispisao istoriju osvajanjem Kupa evropskih šampiona. Saigrač mu je bio aktuelni predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore Dejan Savićević. Te godine bio je četvrti u izboru Fife za igrača godine, a peti u glasanju za Zlatnu loptu (Savićević, Darko Pančev i Lotar Mateus bili izjednačeni na drugom mjestu). 

Igrao je i za Real Madrid, Barselonu, Sevilju, Portsmut… Samo jedna sezona u engleskom klubu bila je dovoljna da kasnije bude izabran u najboljih 11 igrača Portsmuta u istoriji, jedini je među njima koji nije Britanac.

Blistao je i u dresu reprezentacije Hrvatske, s kojom je 1998. bio bronzani na Svjetskom prvenstvu…

Crna Gora je i ranije imala poznata imena na klupi (Zoran Filipović, Zlatko Cico Kranjčar kao do sada najuspješniji, Branko Brnović, Faruk Hadžibegić…), ali nijedno nije tako zvučno kao – Robert Prosinečki.

Slava iz igračkih dana ne garantuje uspjehe u trenerskoj, zna to dobro Prosinečki, koji je uz brojne pehove ispao sa Crnom Gorom iz B divizije Lige nacija i postavio rekord po broju vezanih poraza (7), ali ima onih koji su se dokazali u objema ulogama.

Dinar – visoki ulog RSCG

Kada je Didije Dinar prihvatio ponudu Rukometnog saveza Crne Gore da postane selektor ,,lavova“ i naslijedi takođe proslavljenog (kao golmana) Vlada Šolu, bila je to vijest koja je obišla rukometni svijet – takvo igračko i trenersko ime do tada nije dolazilo u naš sport.

Vjerovatno najbolji defanzivac svih vremena osvojio je sve što se može osvojiti. Dok je nastupao za španski Siudad Real dobio je nadimak – Stijena, a sa tim klubom je tri puta bio prvak Evrope. Ligu šampiona osvojio je i sa Monpeljeom.

Dinar je bio jedan od ključnih igrača popularnih ,,eksperata“, najbolje generacije u istoriji svjetskog rukometa – sa reprezentacijom Francuske stigao je do dva olimpijska zlata, na svjetskim prvenstvima do tri zlata i dvije bronze, a sa šampionata Evrope ima dva zlata i bronzu.

Bio je asistent u stručnom štabu ,,trikolora“ i u tom periodu prigrabio najsjajnija odličja s EP i SP, pa dobio šansu da bude selektor – i nije razočarao. Vodio je Francusku do svjetske titule 2017. i bronze 2019, a između ta dva takmičenja bio je treći na EP.

Dva puta je proglašen za trenera godine u izboru Svjetske rukometne federacije (2016. i 2018)…

Dinar je visoki ulog RSCG – takvo ime izaziva euforiju, povećava očekivanja od ionako kvalitetne generacije, ali težak posao čeka 47-godišnjaka iz Gvadelupa. Misija je počela pobjedama nad Finskom i Slovačkom u kvalifikacijama za Euro, viza je praktično u džepu…

Suza Lazović – ime koje obećava

Prije dolaska Dinara, RSCG je riješio i poziciju selektorke rukometašica. Na mjesto legendarne Bojane Popović došla je Suzana Lazović koja je, poput Dinara, kao igračica bila poznata po igri u odbrani.

Nekadašnja pivotkinja je sa našom reprezentacijom osvojila srebrnu olimpijsku medalju i evropsko zlato 2012. godine, a na klupu „lavica“ došla je nakon odličnih rezultata sa juniorskom reprezentacijom Kine.

Osim dvije medalje u seniorskom uzrastu sa crnogorskom selekcijom, Lazović je bila i članica generacije koja se okitila bronzanom medaljom na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2010. godine.

Istoriju je pisala i sa ŽRK Budućnost – igrala je u timu koji je uzeo trofej Lige šampiona 2012. i 2015. godine.

Kao trenerica je bila i prva saradnica Bojane Popović na klupi Crne Gore na juniorskom Svjetskom prvenstvu u Poljskoj 2018. godine, te šefica struke na Evropskom šampionatu za igračice do 19 godina u Mađarskoj godinu kasnije. Trenutno vodi i prvi tim mađarskog prvoligaša Albe Fehervar.

Prvi izazov sa ,,lavicama“ čeka je ove sedmice, kada počinje Evropsko prvenstvo.

Savić ,,bomba“ za kraj godine

Kraj novembra donio je vaterpolo ,,bombu“ – nakon velikog svjetskog imena Vladimira Gojkovića na klupu ,,ajkula“ stigao je njegov nekadašnji saigrač, gigant ovog sporta Dejan Savić.

Iz briljantne igračke karijere, pored brojnih klupskih trofeja, kao najveći uspjesi ostali su olimpijsko srebro i dvije bronze, četiri medalje sa svjetskih prvenstava među kojima se ističe najsjajnija iz 2005, kao i pet odličja sa šampionata Starog kontinenta – od čega čak tri zlatna.

Kao selektor Srbije postavio je standarde koje je teško nadmašiti. Sa ,,delfinima“ je do olimpijskog trona stigao 2016. i 2020, bio je šampion svijeta 2015, a evropski prvak 2014, 2016. i 2018.

Srbi su sa njim na čelu šest puta osvojili Svjetsku ligu i jednom Svjetski kup. Riznicu medalja obogatili su i bronzom sa Svjetskog prvenstva i Svjetskog kupa.

Savić se dokazao i na klupskom nivou – Crvenu zvezdu je vodio do trofeja u Ligi šampiona 2013.

,,Ajkule“ su godinama van konkurencije za medalje na velikim takmičenjima, ali sa Savićem će očekivanja i dalje biti (pre)velika.

Crna Gora je priznata imena imala na klupi i u drugim sportovima, na primjer u košarci – muškarce su vodili Duško Vujošević, Dejan Radonjić, Luka Pavićević, Bogdan Tanjević, a i aktuelna selektorka košarkašica Jelena Škerović bila je sjajna plejmejkerka.

Crnogorski savezi su nakon prethodnih zvučnih imena na selektorskim mjestima zadržali nivo, čini se i podigli ljestvicu – možda dolazak Dinara i Savića, kao najtrofejnijih među ,,novajlijama“, neće donijeti rezultate za pamćenje, ali bi marketinški i na polju popularizacije sportova trebalo da donesu mnogo. 

Izvor: Pobjeda

Veliko finale Montesonga, na kom će se birati predstavnik Crne Gore na Evroviziji u Švajcarskoj, biće održano večeras.

Tokom finalne večeri Montesong 2024 obećava sjajne nastupe i uzbuđenje do samog kraja festivala, kako za publiku ispred ekrana, tako i za 16 finalista u Voco dvorani u Podgorici.

Šesnaest izvođača takmičiće se za ulogu predstavnika Crne Gore na Eurovision Song Contest 2025 u Švajcarskoj, nastupajući sljedećim redosljedom:

1. Anastasija Koprolčec
2. Tina Džankić
3. Nemanja Petrović
4. Bend 9
5. Tamara Živković
6. Luka Radović
7. Đurđa
8. Kejt
9. Nina Žižić
10. NeonoeN
11. Isak Šabanović
12. Glumci bend
13. Dolce Hera
14. Baryak
15. Verica Čuljković
16. Milena Vučić

Pažljivo osmišljena dinamika festivala

Prema riječima organizatora, redosljed nastupa nije prepušten slučaju, već je pažljivo osmišljen kako bi omogućio dinamičan tok programa i maksimalno uživanje publike.

Izvođači su uložili ogromnu energiju i kreativnost u svoje nastupe. Naš zadatak bio je da osmislimo redosljed koji će omogućiti da svaka pjesma dođe do izražaja, da festival zadrži svoju energiju od početka do kraja – navodi se u saopštenju produkcije.

Produkcija je uložila ogroman trud da svaki detalj festivala bude izveden na najvišem nivou.

Izvođači su donijeli svoje jedinstvene vizije koje će zasigurno oduševiti gledaoce. Ovo nije samo takmičenje, već umjetnički događaj koji podiže standarde – dodali su iz produkcije.

Raznovrsnost žanrova i upečatljive interpretacije obezbijediće festivalu status jednog od najatraktivnijih događaja ove godine u Crnoj Gori.

Finale dostupno i na MNE Play!

Publika će moći da prati finale na Prvom programu TVCG, kao i na platformi MNE Play, koja omogućava gledanje događaja putem interneta.

Ovaj korak omogućava širu dostupnost festivala za ljubitelje muzike, kako u Crnoj Gori, tako i u regionu.

Montesong ima poseban značaj ove godine jer označava povratak Crne Gore na evrovizijsku mapu nakon dvogodišnje pauze.

Izvor: RTCG

Jedna od vladajućih stranaka Socijalistička narodna partija predložila je produženje porodiljskog odsustva u Crnoj Gori sa 12 na 18 mjeseci, prenosi Radio Slobodna Evropa.

Opoziciona Demokratska partija socijalista otišla je “korak dalje” predlogom da se za drugo dijete dobije odsustvo od godinu i po, a za treće dvije godine.

Cilj i jednih i drugih je, kako navode, podsticanje nataliteta i jačanje podrške porodicama. Pozivaju se na rezultate posljednjeg popisa koji je pokazao da Crna Gora ubrzano stari.

Predlozi su naišli na podijeljena mišljenja.

Pristalice ističu benefite za djecu dok protivnici upozoravaju na moguće posljedice za tržište rada i privredu.

Žene su podijeljenog mišljenja – jedne smatraju da bi im duže odsustvo omogućilo kvalitetnije odnos sa djecom, druge ga vide kao potencijalnu prepreku za profesionalni razvoj.

Trenutno je porodiljsko odsustvo jednu godinu, za koje vrijeme se dobija pun iznos zarade od poslodavca, kojem taj iznos u cjelosti refundira država.

Koliko bi predložena produženja koštala poreske obveznike nije poznato.

Crna Gora po dužini porodiljskog odsustva prednjači u odnosu na zemlje Evropske unije.

Tako, nakon porođaja majke u Finskoj, odsustvuju oko mjesec, u Portugalu dva, u Danskoj, Švedskoj i Estoniji po tri i po mjeseca, a u Francuskoj i Holandiji četiri…

Najviše odsustvuju žene u Bugarskoj – godinu i dva mjeseca.

Majke o produženju porodiljskog

Mišljenja onih na koje se potencijalno predložene izmjene odnose su podijeljena.

Olivera iz Podgorice, magistar je ekonomije i majka troje djece.

Kaže da je ove predloge doživjela kao vraćanje na vrijeme kada se vrijednost mjerila njenom ulogom u domaćinstvu.

“Odsustvom s posla zbog majčinstva žena gubi mogućnosti za napredovanjem i druge benefite koji bi joj se ukazali da je na radnom mjestu iako, naravno, dobija najvažnije – vrijeme uz djecu.”

Smatra da žena može biti i porodično i profesionalno ostvarena.

“A ukoliko bude preko dvije godine van radnog mjesta postaje samo neprofesionalnija.”

Kako kaže, ima mnogo drugih načina da se podrži porodica – od benefita u vidu boljih vrtića, fleksibilnog radnog vremena, rada od kuće…

“Niste ništa manje majka ako imate balans između privatnih i profesionalnih obaveza”, zaključuje Olivera.

Sličnog stava je i Ivana iz Nikšića, majka dva dječaka.

Ona smatra da su ovi predlozi nastavak retrogradne populističke politike kojom žene pokušavaju da vrate u sferu privatnog.

“Rješenje za demografsku krizu nije u podsticanju žena da se vežu za kuću i rađaju djecu, a da ‘zauzvrat’ dobijaju produženo odsustvo sa tržišta rada koje se plasira kao nagrada.”

Kako kaže, “u realnosti bi ih to isto tržište rada nakon tolikog odsustva sažvakalo i ispljunulo”.

Zaključuje da su potrebna sistemska rješenja koja majkama pomažu da održe zdrav balans između posla i privatnog života, “umjesto da se zaključavaju u kuću i rađaju”.

S druge strane, majka trogodišnjih bliznakinja, Jovana iz Podgorice, podržava predlog.

U prilog tome navodi svoje negativno iskustvo.

Nakon porođaja odsustvovala je 12 mjeseci a nakon toga je do trećeg rođendana blizankinja radila pola radnog vremena. To joj je, kaže, bilo organizaciono izazovno.

Upisali su ih u privatni vrtić, koji se pokazao kao skupo rješenje.

“Pa ih je moja majka čuvala ali kako je iz drugog grada to nije bilo održivo na duže staze. Upisali smo ih u državni vrtić, no odatle su dolazile sa prehladama, virusima. Bila sam ‘razapeta’ žonglirajući’ između posla i kuće’.”

Misli da bi povećanje odsustva značilo majkama i djeci, jer bi bebe do tada ojačale i bile spremnije na kolektivni smještaj.

Potrebna strategija, a ne ad hoc rješenja

Za demografkinju Milevu Brajušković Popović predlog o 18 mjeseci odsustva nakon rođenja drugog djeteta i dvije godine nakon trećeg je dobar ali nedovoljan za rješavanje demografskih izazova u Crnoj Gori.

To je bilo jedno od obrazloženja predlagača.

“Treba prestati s donošenjem pojedinačnih odluka. Neophodna je sveobuhvatna strategija, bez koje nema dugoročne stabilizacije nepovoljnih demografskih trendova.”

“Treba obezbijediti kvalitetan i siguran boravak u vrtićima i školama, jer imamo prebukiranost u većini opština, rad škola u više smjena, nedostatak produženog boravka, koji je neophodan djeci u nižim razredima.”

Kako kaže, stabilno zaposlenje i rješenja stambenih pitanja su ključni faktori koji utiču na odluku o roditeljstvu.

‘Duže porodiljsko bi ugrozilo poslovanje i ravnotežu tržišta rada’

Iz Vlade i iz resornog Ministarstva rada i socijalnog staranja nisu odgovorili na upit RSE kako bi se realizacija ovog predloga odrazila na budžet.

Nismo dobili ni podatak koliko država trenutno izdvaja za porodiljska odsustva.

A upravo to što uz predlog nije data adekvatna analiza o dodatnim godišnjim nametima iz budžeta, sporno je za Filipa Lazovića iz Unije poslodavaca.

Pita se koliko bi štete ovakva mjera nanijela poslodavcima.

“Kako da organizuju radne procese ako majke budu odsutne dvije godine? To bi podrazumijelo dodatne troškove – zaposlenje novih radnika, obuke za njih.”

Problematizuje i da li se neko nakon trećeg djeteta i odsustva od dvije godine može vratiti na posao nesmetano, potpuno spreman.

“A znamo koliko tehnologija napreduje, vidite koliko vještačka inteligencija napreduje. Mi mislimo da ne može.”

Izvor: Radio Slobodna Evropa