Crna Gora je, nakon dva vijeka, dobila botaničku senzaciju – novu biljku, Petrolamium crnojevicii, koja ne samo da bi mogla postati simbol nacionalne flore XXI vijeka, već i pozicionirati državu na vrh evropske i svjetske botaničke scene.

To je saopšteno na pres konferenciji povodom iznenađujućeg otkrića novog roda (Petrolamium Dragićević, Vuksanović & Surina) i nove vrste za nauku (Petrolamium crnojevicii Dragićević, Vuksanović & Surina) u flori Crne Gore, koju je organizovala Javna ustanova Prirodnjački muzej Crne Gore.

Direktorica Prirodnjačkog muzeja Crne Gore, dr Natalija Čađenović, podsjetila je da ta ustanova u svom depou čuva holotipove i paratipove nekoliko novootkrivenih vrsta sa teritorije Crne Gore, pojašnjavajući da su u pitanju pojedine vrste insekata pećinskih koleoptera i mrava.

Ovo je prilika da sef u kome čuvamo holo i paratipove, bude bogatiji i za herbarski list sa holotipom novog roda Petrolamium. Kad je zadnji put opisana nova vrsta biljke sa teritorije Crne Gore bolje će znati naše botaničarke, ali to sigurno nije bilo nedavno. Tako da je pitanje kada će naredni put Prirodnjački muzej biti bogatiji za holotip nove biljne vrste, a tek novog roda – navela je Čađenović.

Podsjetila je da postoji zakonska obaveza u Zakonu o zaštiti prirode, da istraživači, naučnici, deponuju u Prirodnjačkom muzeju Crne Gore holotip novootkrivene vrste koju su sakupili na teritoriji Crne Gore.

Nažalost, kako nisu predviđene sankcije za nepridržavanje ovoj obavezi, mali broj njih nam se obraćao i dostavljao holotipove. Znamo da su u zadnje tri decenije, uglavnom strani istraživači otkrivali nove vrste najčešće beskičmenjaka i opisivali ih u inostranim naučnim časopisima. Čak se ni svi domaći istraživači, pri otkrivanju novih vrsta, ne pridržavaju ove zakonske obaveze – kazala je Čađenović.

Apelovala je na Agenciju za zaštitu prirode Crne Gore, da takvim pojedincima i timovima ne izdaje dozvole za rad i sakupljanje materijala na teritoriji Crne Gore, a da se carinici i granična policija edukuju vezano za problem ilegalnog iznošenja prirodnjačkog materijala.

Čađenović je ukazala da, Prirodnjački muzej Crne Gore, koji nema baš adekvatne uslove za rad i zbog nedostatka prostora ograničava broj i obim svojih aktivnosti, teži da u svojim zbirkama sakupi što više vrsta koje nastanjuju teritoriju naše države.

Naučni podaci o sakupljenim vrstama koriste se u saradnji sa drugim institucijama u i van Crne Gore, a služe i kao osnova za prezentaciju i promociju našeg biodiverziteta putem izložbi i manifestacija koje organizuje Prirodnjački muzej – rekla je Čađenović.

Kazala je da su izložbe Prirodnjačkog muzeja Crne Gore tražene i da gostuju u regionu, na taj način širimo saznanja o našem prirodnom bogatstvu.

Ovaj podatak o otkriću novog roda, koji može stati u jedan red teksta, može biti osnova za jednu kompletnu novu izložbu, koja takođe može obići čitav region, pa i šire. Sve to zajedno čini od Prirodnjačkog muzeja kulturnu, edukativnu i naučnu ustanovu značajnu za crnogorsko društvo, pri čemu zaposleni u njemu svojim posvećenim radom omogućavaju da Muzej raste kao ustanova i postaje prepoznatljiv u čitavom regionu – istakla je Čađenović.

Samostalna savjetnica u ENEKO centru CANU, dr Snežana Dragićević, kazala je da je ova biljka toliko posebna i jedinstvena da ozbiljno konkuriše endemičnim vrstama poput lovćenskog zvončića u smislu zauzimanja prestola – botanički simbol Crne Gore.

Kao svaka priča sa srećnim krajem, tako je i ova naša počela jednog lijepog majskog dana 2019. godine. Tada, kao kustoskinja u Prirodnjačkom muzeju Crne Gore, zajedno sa kolegom Markom Karamanom, krenula sam prema Štitarima. Razlog je bila jedna pećina koju su naše kolege biolozi i speleolozi sa Univerziteta iz Ljubljane htjeli da posjete u cilju naučno-istraživačkog rada u okviru zajedničkog bilateralnog projekta između naših institucija, finansiranog od strane Ministarstava nauke Crne Gore i Slovenije – navela je Dragićević.

Ona je kazala da, iako se prirodnjačkim istraživanjima bavi od 1997. godine, ovaj kraj joj je bio potpuno nepoznat.

Tokom ekspedicije, usput su nailazili na karakteristične biljke crnogorskog krša, ali pravo iznenađenje uslijedilo je tek na povratku. Sjeli smo u hladovinu starih lipa, a stijena pred nama, gotovo gola, imala je samo jedan mali busen zelene biljke. Privukla me je da ustanem. Na prvi pogled sam shvatila da tako nešto nisam nikad ranije vidjela. Napravila sam nekoliko fotografija i poslala ih dr Snežani Vuksanović, koja je takođe potvrdila da biljka izgleda neobično. Tako je sve počelo – navela je Dragićević.

Kazala je da je nakon prvih analiza, zajedno sa profesorom Boštjanom Surinom iz Prirodoslovnog muzeja iz Rijeke i Peterom Glasnovićem sa Univerziteta u Kopru, potvrđeno da biljka ne pripada nijednom do sada poznatom rodu.

Profesor Boštjan je bio zbunjen, kao i mi. Gledao je fotografije i govorio: ‘Može biti ovaj rod, ali nije zbog ovoga, mogao bi biti onaj, ali ne može zbog onoga… Sneže, ovo je nešto novo i nesvakidašnje, ovo je čudo!’ Tako smo u početku i nazvali biljku – ‘čudo iz Štitara’ – rekla je Dragićević.

Pojasnila je da su nakon višegodišnjih istraživanja i potvrda sa subćelijskog nivoa, konačne rezultate donijele genetske analize iz najsavremenijih laboratorija u Kini. Novi rod i vrsta dobili su ime Petrolamium crnojevicii, u čast Ivana Crnojevića, koji je sa Soko grada branio prijestonicu od neprijatelja“, rekla je Dragićević

Međutim, kako je naglasila Dragićević, prostor na kojem raste ova biljka izuzetno je osjetljiv.

Ovo je jedinstven prostor, sa specifičnim geološkim, morfološkim i klimatskim odlikama. Biljka raste na maloj površini, što je prema IUCN kriterijumima svrstava u kategoriju kritično ugroženih vrsta. Ako budemo ugrožavali njena staništa, posebno sječom šuma, rizikujemo da je izgubimo. Zato pozivam sve, posebno mještane Štitara, Bokova, Kosijera i Đinovića, kao i relevantne crnogorske institucije, da se zajedno dogovorimo i zaštitimo ovu biljku – apelovala je Dragićević.

Poručila je da ćemo imati ako budemo čuvali.

Ovo je naše zajedničko blago i ponos dok je svijeta i vijeka. Ali i velika odgovornost! Ako budemo mudri i pametni, ovaj kraj može postati svjetska atrakcija, zasnovana na posjetama turista i istraživača iz cijelog svijeta – zaključila je Dragićević.

Kustoskinja u Prirodnjačkom muzeju Crne Gore, dr Snežana Vuksanović, pojasnila je da su obavljene morfološke, citogenetičke, molekularne i ekološke analize da bi riješili enigmu od biljke.

Rezultat je novi monotipski rod i vrsta za nauku Petrolamium crnojevicii. Petrolomium je trajnica koja isključivo raste u pukotinama krečnjačkih stijena, što je čini jedinstvenom u velikoj famiji dvousnatica u familji nane. Molekularne i filogenetske analize su pokazale da je Petrolamium zasebna evolutivna loza, sestrinska plemenu Lamieae, koje broji svega nekoliko rodova, od kojih je Lamium rasprostranjen u starom Svijetu, dok su ostala tri roda iz plemena, arealom vezani isključivo za centralnu i istočnu Aziju – navela je Vuksanović.

Pojasnila je da je na taj način zagonetni rod, posle više različitih imena, dobio konačno ime – Petrolamium što je izvedenica od latinskih riječi „petro“ (stijena) – što ukazuje na stanište i Lamium (sestrinski rod).

Ime vrste – crnojevicii smo znali od samog početka istraživanja i tu nije bilo dileme – rekla je Vuksanović.

Upozorila je da se šume sijeku nemilice, navodeći da će sada svi njihovi napori biti usmjereni na zaštitu vrste i šireg lokaliteta.

Petrolamium je kao usko endemični monatipski rodi vrsta procijenjen kao CR kritično ugrožen, shodno kriterijumima IUCN – navela je Vuksanović.

Podsjetila je da se biljni svijet Crne Gore proučava od XIX vijeka i smatra se dobro izučenim.

Uprkos tome i danas se otkrivaju nove biljke za floru Crne Gore, a labaratorijskim radom se izdvajaju i opisuju zanemareni taksoni. Ali, otkriće novog roda i vrste u recentnoj flori Evrope je nezamislivo, jer je ta ekskluziva rezervisana za neke tropske regione Azije, Afrike i južne Amerike. Utoliko više otkriće Petrolamium crnojevicii dobija na značaju i senzaciji! A to što je kosmos odlučio da se ova čudesna biljka ukaže baš sada i baš nama, doživljavam kao nagradu za ljubav i iskrenost u poslu kojim se bavimo. To je velika satisfakcija i čast – kazala je Vuksanović.

Ona se zahvalila svim autorima rada, koji su, kao je istakla, dali nemjerljiv doprinos u osvjetljavanju taksonomskog i flogenetskog statusa ove čudesne biljke.

Kustos Prirodoslovnog muzeja u Rijeci i vanredni profesor Primorskog Univerziteta u Kopru dr Boštjan Surina, kazao je da ukoliko ovu biljku stavimo u širi evropski ili svjetski kontekst i pogledamo kroz botaničku literaturu, uviđamo da u Evropi nema mnogo biljaka koje su se pokazale ovako značajnim otkrićima.

U botaničkoj istoriji Evrope, slična otkrića događala su se uglavnom sredinom XVIII vijeka. Tada su mnoge biljke bile prepoznate kao monotipske, sa jednom vrstom unutar roda. Međutim, kasnija istraživanja pokazala su da takve vrste nisu bile izolovane evolucijske linije, već su pripadale znatno raznovrsnijim rodovima – naveo je Surina.

Ukazao je da ono što ovom nalazu daje posebnu vrijednost su dvije stvari.

Prva je činjenica da je biljka pronađena u Evropi, i to na visokom taksonomskom nivou – na nivou roda. Druga je što je otkrivena upravo u Crnoj Gori, državi koja, iako mala, ima bogatu tradiciju prirodoslovnih istraživanja. Ipak, nakon 200 godina proučavanja flore Crne Gore, ovakvo otkriće potvrđuje da priroda još uvijek skriva svoja iznenađenja – naglasio je Surina.

Smatra da dodatni značaj otkrića leži u činjenici da pripada porodici usnatica (Lamiaceae), kojoj pripadaju biljke poput kadulje (pelim) i vrijeska, inače veoma dobro istražena biljna grupacija.

Kad unutar tako dobro proučene porodice pronađemo novu, evolucijski vrlo izolovanu biljku, onda je jasno koliko je ovo otkriće značajno. Najbliža srodna vrsta Petrolamium crnojevicii živi u najstrože izolovanim uslovima, na Himalajima, na visinama od preko 5000 metara. Ovo nas upućuje na zaključak da je novootkrivena vrsta nešto sasvim posebno i vjerovatno nosi jedinstvenu evolucijsku priču – rekao je Surina.

Zbog toga će, kako je kazao, sljedeći korak istraživanja biti pokušaj preciznog datiranja nastanka biljke, što će omogućiti bolji uvid u njenu evolucijsku istoriju.

Otkriće ovakvog značaja u posljednjih 200 godina nismo imali ne samo u Crnoj Gori, nego ni šire. Sada se Crna Gora ponovo ne nalazi samo na evropskoj botaničkoj karti, već i na svjetskoj – istakao je je Surina.

Izvor: PR Centar