Do privremenog zatvaranja autobuske stanice došlo je zbog isteka prethodnog ugovora, a za zaključenje novog bila je neophodna saglasnost Skupštine Prijestonice Cetinje – kaže se u odgovoru na pitanja Radio Cetinja i Cetinjskog lista poslatim gradskoj upravi.

Odbornici su dali zeleno svijetlo na sjednici Skupštine Prijestonice Cetinje, održanoj 25. februara 2025. godine, usvojivši Odluku o davanju saglasnosti za zaključenje Ugovora o zakupu nepokretnosti, koja se odnosi na objekat u kojem se nalazi autobuska stanica.

Iz gradske uprave je saopšteno da je zakupodavcu 27. februara upućen dopis kojim je obaviješten da će se pristupiti zaključenju ugovora nakon stupanja odluke na pravnu snagu.

Odluka je stupila na snagu 6. marta 2025. godine, te se u narednim danima očekuje potpisivanje Ugovora i ponovno otvaranje autobuske stanice – rečeno je našem mediju.

Sa druge strane, zakupodavac i vlasnik objekta autobuske stanice na Cetinju Duško Glendža je krajem prošle godine obavijestio nadležne da „saglasno članu 3, ugovor o zakupu prestaje da važi 31. decembra 2024.g. a kako nijesmo postigli dogovor o produženju odnosno o zaključenju novog – molim vas da objekat ispraznite od lica i stvari“.

On je kako navodi u pismu koje je poslao gradskoj upravi „voljan da potpiše ugovor o nastavku saradnje pod uslovom da se prije toga sastane sa gradonačelnikom i da se dogovore oko spornih pitanja. Moram znati da me niko neće izigrati, da niko neće ometati dogovor, pronalaženje rješenja i rad Autobuske stanice i da li će i do kada Prijestonica produžiti ugovor o zakupu njene parcele na kojoj je  ugovoren rad privremenog ugostiteljskog objekta. Privremeni objekat značajno utiče na realizaciju projekta izgradnje savremene Autobuske stanice, što znači da se Prijestonica mora odlučiti hoće li se opredijeliti za najozbiljniji cetinjski projekat izgradnje savremene Autobuske stanice ili će prednost dati potpuno beznačajnim stvarima, a  projektovanu Autobusku stanicu ostaviti za neka daleka vremena – navodi Glendža.

On je kako piše u ranijem dopisu ukazao na nebrigu, nezainteresovanost i odsustvo volje gradonačelnika Nikole Đuraškovića „koji nije našao za shodno da se aktivno uključi u rješavanje ovog problema“.

Osvrćući se na nedavnu skupštinsku diskusiju povodom autobuske stanice Glendža kaže da se radi o osobama koje nemaju časne namjere ni prema njemu ni prema gradu te da je „njihovo navodno  zanimanje za utvrđivanje vlasništva nad stanicom rezultat njihove podlosti, zlonamjernosti i mržnje prema meni i prema svojem gradu kojim se lažno zaklinju.“

U dokumentu koji je u posjedu Radio Cetinja stoji da je prije 17 (sedamnaest) godina, Duško Glendža, preduzetnik iz Cetinja, kupio dio imovine preduzeća „Tara“u stečaju , čije je sjedište bilo na Cetinju. Pored druge imovine i objekata, 2007. godine kupio sam zgradu autobuske stanice. Sve po zakonu i u skladu sa propisima koji su važili u tom periodu. Sa Opštinom Cetinje potpisao sam ugovor u sufinansiranju, izradi i izmjenama dopuna DUP-a Aerodrom, u skladu sa odlukom Prijestonice. O tome pośedujem čvrste dokaze i do sada niko nije postavljao pitanje: „Ko je vlasnik navedene zgrade na Autobuskoj stanici“?  Svi su znali da sam ja vlasnik kada sam u ruiniranu zgradu uložio 100.000,00 (sto hiljada eura) za njenu hitnu neophodnu sanaciju. Kad sam davao novac za zgradu i projektnu dokumentaciju (još 30.000,00 hiljada eura), svi su znali da je vlasnik Duško Glendža. U to  vrijeme rad, odnosno višegodišnji nerad, autobuske stanice na Cetinju, koje su njegovi mrzitelji nazivali Grozni, bio je gorući problem. Niko nije iskazivao patriotizam da daje novac za ovu namjenu. Autobuska stanica bila je predmet interesovanja svih dobronamjernih građana, novinara, kulturnih, javnih radnika i političara, radija, TV stanica i tako dalje. Obavezu da vratim u funkciju poluruševinu  kako bi ponovo postala autobuska stanica, ja sam prihvatio na molbe brojnih sugrađana i političkog establišmenta, te izvršio brojne građevinske opravke, poboljšanja  kritičnih tačaka, mjesta i sanacione radove. Kad sam sve to završio, predao sam zgradu na upotrebu i korišćenje mojim sugrađanima i tadašnjem političkom rukovodstvu, kojem su se zbog navedenog problema ozbilnjo ljuljale fotelje. Opština Cetinje opremila je zgradu autobuske stanice savremenim i veoma funkcionalnim mobilijarom.

Suština problema vezanih za cetinjsku autobusku stanicu leži u tome da njen vlasnik unazad nekoliko godina neuspješno pokušava da realizuje projekat izgradnje nove stanice sa nizom pratećih sadržaja.

Skupštini opštine Cetinje predao sam vizionarski projekat nove savremene  autobuske stanice, neto površine 8.900 metara kvadratnih. Izgradnjom stanice po ovom projektu problem grada Cetinja bio bi riješen za dug period u budućnosti. Osim prelijepog izgleda, objekat stanice ima brojne, veoma praktične i funkcionalne sadržaje. Tim objektom bili bi ponosni i mnogo veći gradovi od Cetinja. Kao takav, projekat je usvojen i postao je sastavni dio DUP-a. Kasnije sam pristupio pribavljanju i kompletiranju dokumenata potrebnih za dobijanje UTE uslova – navodi vlasnik.

Inače, Sekretarijat za uređenje prostora i životne sredine dostavio je dopis broj 03-218/2022-3 kojim ga obavještava da Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije dala saglasnost na planski dokument Izmjene i dopune DUP-UP-a  „Istorijsko jezgro“ Cetinje – dio zone A 1, zona gradskog jezgra“, zbog čega „ovaj organ ne može izdati konzervatorske uslove, za potrebe izdavanja urbanističko-tehničkih uslova za izradu tehničke dokumentacije, u postupku sprovođenja predmetnog planskog dokumenta.“

Glendža tvrdi da se Sekretarijat po nalogu nekog političkog moćnika (sumnja da je u pitanju gradonačelnik) služi neistinom i svjesno pokušava da „začkoljicama, zavrzlamama i zakulisnim zamršenim radnjama obmane njega i javnost.“ Svoj stav on objašnjava time da pomenuti Sekretarijat u svojem dopisu broj  03-218/2022-21 interpretira zaključak Uprave za zaštitu dobara i njen akt broj 01-28/1:

„Uprava za zaštitu kulturnih dobara izdala je Mišljenje na Nacrt Detaljnog urbanističkog plana  i urbanističkog projekta Istorijskog jezgra Cetinje – Autobuska stanica (dio zone A 1), Prijestonica Cetinje, kojim je zaključeno da predmetni Nacrt planskog dokumenta nije prihvatljiv dok se isti ne dopuni na način da se lokacija valorizuje sa aspekta očuvanja zatečenih kulturnih, istorijskih i ambijentalnih vrijednosti.“

On je obavijestio gradonačelnika Nikolu Đuraškovića da je konstatacija Uprave za zaštitu kulturnih dobara pogrešno interpretirana kako navodno ovaj organ nije dao saglasnost na planski dokument. U toku je pribavljanje i kompletiranje potrebne dokumentacije za izdavanje UTE uslova za izradu tehničke dokumentacije, u postupku sprovođenja predmetnog planskog dokumenta. Prema tome, smatra Glendža, planski dokument treba samo dopuniti, što znači da je tumačenje o neizdavanju konzervatorskih uslova pogrešno, tendenciozno i zlonamjerno.

Na kraju 2024.g. prestao je da važi ugovor o zakupu i istovremeno je podnešen zahtjev za produženje ugovora. Taj ugovor je odbijen jer je vlasnik tražio povećanje cijene zakupa na 4.000 eura mjesečno, a gradska uprava može da pristane na povećanje od maksimalnih deset procenata jer za veći iznos mora dobiti saglasnost Skupštine Prijestonice Cetinje.

Saglasnost je dobijena, šalteri će vjerovatno proraditi ali ostaje nejasno i nedorečeno da li će se i kada pristupiti izgradnji objekta aitobuske stanice na Cetinju. Za čije potrebe je, budi rečeno, jedna prethodna garnitura na vlasti napravila saobraćajnu traku za skretanje sa zaobilaznice, a prostor ispred ukrasila kružnim tokom koji je veoma brzo zbog svoje nefunkcionalnosti dobio nadimak „Ničim izazvan“.

M.Zadrima

Predavanje Vladimira Vojinovića pod nazivom „Nikola Lopičić – hroničar crnogorskog stradanja“ koje je Matica crnogorska (MC) organizovala povodom 80 godina od smrti ovog značajnog crnogorskog književnika, podsjetilo je ne samo na ključne momente njegove poetike, već još više na vrijeme u kome je stvarao i teškoće s kojima se susretao u svojim naporima da ostavi trag o surovim vremenima crnogorske istorije, saopšteno je iz Matice.

Prema riječima profesora Vojinovića, Lopičić je na ulogu književnosti gledao onako kako se od njega očekivalo, da bude u službi obrazovanja mladih generacija, ali se zalagao za „artističku tendenciju“.

Dakle, diferencirao je onu tendenciju koja je suvoparna i koja je politizovana, angažovana do kraja, i zalagao se za onu koja je ljepša i koja zavisi od samog talenta pisca – istakao je Vojinović.  

On je objasnio da su književnici iz Crne Gore između dva rata kojima je i Lopičić pripadao „razumjeli duh i dar književnosti i biti otklona od onoga što je stereotipno“ te da su razumjeli da postoji nešto što ima funkciju „okamenjavanja kulture“ i da se mora napraviti otklon od „romantičarskih plašteva, od uznošenja neke mitske Crne Gore koje sve manje ima“.
Ne zaboravimo, Crna Gora između dva svjetska rata je zgažena, ona je nestala sa svojim sinovima kako u Balkanskim ratovima, Prvom svjetskom ratu, Božićnom ustanku, odlasku pečalbara za korom hljeba, znači ona je zgažena, poražena. Jedna potučena Crna Gora ne može nikako da snatri o starim vremenima, već je njen zadatak, kaže Nikola Lopičić, da pokaže kakvo je stanje Crne Gore. I zamislite, desilo se da su upravo ovi ljudi očuvali svijest o Crnoj Gori, da su oni bilježili svaku muku i svaku ranu na koži Crne Gore i da su tako sačuvali svijest o njenoj autohtonosti – istakao je Vojinović.  

On se osvrnuo posebno na Lopičićevu ključnu zbirku priča „Seljaci“ s kojom je ušao u fokus književne zajednice na prostoru bivše Jugoslavije i bio razmatran za nagradau Srpske kraljevske akademije koju nikad nije dobio.

Slikao je Crnu Goru onakvu kakva je bila i dopro je do najšireg mogućeg broja ljudi u tom trenutku ljepotom svojega kazivanja. On je bio, kako kaže Milorad Stojović, vjeran umjetničkoj formi pripovijetke; kod njega nema iznenađenja, nema eksperimenata. Linearan, jednosložan fabularni tok je odlika njegova pripovijedanja. Kad pokušava da interveniše u smjeni nivoa ili planova pripovijedanja tu je škrt. Da vam to ilustrujem: samo 17 od 77 pripovjedaka zapravo je dato u onoj ja formi. Sve to odgovara karakteristikama socijalne međuratne književnosti. On je odgovorio u formalnome smislu na zahtjeve toga pokreta, ali je napravio otklon od toga i zbog toga je ne samo njegova literatura njegova književnost iz Crne Gore, iz ugla pokreta, kvalitetnija nego svih drugih pokreta u drugim krajevima ondašnje Jugoslavije. Dakle, ono što vrijedi u Lopičićevoj književnosti ne pliva na površini forme, niti je u plastičnom kozmetičkom rješenju – objasnio je Vojinović.

Sve tri osnovne teme kojima se bavio Lopičić, a to su crnogorsko selo, život pod austrijskom okupacijom i ljubavne pripovijetke, slikaju tragiku u Crnoj Gori.  

Recimo seoska, uslovno uzmim ovaj termin, pripovijetka slika crnogorskog seljaka u njegovome prirodnom okruženju kako se muči da prehrani porodicu, kako pokušava da održi imanja, dakle život ispunjen tegobnim i turobnim. Opet ciklus pripovjedaka ili skupina pripovjedaka koja slika život pod austrijskom okupacijom donosi težinu rata, težinu života pod okupatorom, a ljubavne… malo je tu radosti. Čak i u ljubavnim pripovijetkama nas vodi ka zaključku o tragediji toga vremena – objasnio je Vojinović.

Ličnost i djelo Nikole Lopičića polako padaju u zaborav, istakao je profesor Crnogorske književnosti XX vijeka na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju.

To nas ne iznenađuje, jer kao što je Srpsku kraljevsku akademiju 1939. godine iritirao jedan ljevičarski pisac iz Crne Gore, tako i danas neke nove kulturne vjetrove nerviraju svi pisci i autori koji bilježe svaki ožiljak na koži savremene Crne Gore. To je razlog zbog kog se danas nasrće na crnogorske novinare i pisce i to je razlog da, podlegavši svojevrsnim špijunskim metodama, potpirujemo polemike unutar crnogorske književnosti i kulture. Ali to je razlog više da ne zaboravljamo, razlog više da pamtimo, da trajemo našim mukom stečenim institucijama kakva je ova, Matica crnogorska ili kakav je Fakultet za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. To je razlog više da ostavimo sujetu po strani, da postanemo još homogeniji i čvršći u zajedničkoj namjeri da našoj đeci ostavimo u nasljeđe nešto čime će se ponositi, a ne nešto od čega će okretati glavu. Nikola Lopičić i generacije njegovih kolega u jednom od najturobnijih trenutaka u crnogorskoj istoriji sačuvali su perom svijest o Crnoj Gori. Naše vrijeme nije teže. Oni nijesu imali sve ovo, nijesu imali državu, nijesu imali institucije i nijesu imali simbole za čije danas mi očuvanje se možemo lakše izboriti, nego za njihovu ponovnu uspostavu. Nije to lako, treba raditi na tome, ali treba raditi sa saznanjem da iako mi nijesmo, Crna Gora jeste vječna – zaključio je Vladimir Vojinović.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) izdalo je sudskoj policiji naredbu za privođenje predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, premijera Radovana Viškovića i predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Nenada Stevandića, potvrđeno je za Radio Televiziiju Republike Srpske (RTRS) iz Vlade Republike Srpske (RS).

RTRS prenosi da je naredbu je izdao tužilac Ćazim Hasanspahić i da im se na teret stavlja da su izvršili krivično djelo “napad na ustavni poredak”.

Tužilaštvo je za privođenje naredbu izdalo sudskoj policiji, i zatražilo asistenciju Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RS i državne Agencije za istrage i zaštitu SIPA, navode iz RTRS.

Direktor Sudske policije RS Željko Dragojević rekao je za tu televiziju da Sudskoj policiji RS nije, niti može biti izdat nalog za privođenje, jer je to u nadležnosti SIPA i Sudske policije Suda BiH.

Izvor: Radio Slobodna Evropa

U Crnoj Gori u srijedu umjereno do potpuno oblačno, povremeno kiša ili pljusak sa grmljavinom.

Iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju više padavina najavljuju ujutru ili prijepodne i u srijedu veče.

Vjetar će biti umjeren do jak južni i jugoistočni.

Jutarnja temperatura vazduha od 6 do 15, najviša dnevna od 8 do 19 stepeni.

Studenti III godine studijskog programa Gluma Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja izvešće 15. i 16. marta u Kraljevskom pozorištu “Zetski dom” reprize svojih ispita.

U subotu, 15. marta u 20 sati igraće ispit sa III godine – Izbor scena iz Antičkih komada i Šekspirovih djela, dok je za nedjelju, 16. mart u 20 h najavljen ispit sa II godine – “Sedam dana”, po tekstu Tene Štivičić.

Studenti su Andrea Drašković, Radmila Škuletić, Marija Vlaović, Vuk Vučinić  i Davud Bahović, a ispitne predstave realizovane su pod mentorstvom van. profesora Branka Ilića.

 Ulaz je slobodan.

Izvor: UCG

Izdavačka kuća “Republic Records” objavila je da će Arijana Grande uskoro objaviti “deluks” verziju svog albuma “Eternal Sunshine” iz 2024. godine.

Prošireno izdanje će se zvati “Eternal Sunshine Deluxe: Brighter Days Ahead” i sadržaće šest potpuno novih pjesama.

Originalni album, koji je objavljen prije manje od godinu dana, postao je broj jedan na Bilbord 200 listi. Pored toga, dva singla “Yes, And?” i “We Can’t Be Friends” su na vrhu liste Hot 100, potvrdivši njenu dominaciju na muzičkoj sceni.

Nakon uspjeha u muzici, Arijana se istakla i u svijetu filma. U filmskoj adaptaciji mjuzikla “Wicked” gdje igra ulogu Glinde, osvojila je svoju prvu nominaciju za Oskara.

Film je osvojio kritičare i publiku, a drugi nastavak, pod nazivom “Wicked: For Good”, trebalo bi da bude premijerno prikazan kasnije ove godine. Arijana i njena filmska koleginica, Sintija Erivo, zajedno su otvorile dodjelu Oskara 2025.

Arijana je izvela klasik “Somewhere Over the Rainbow”, dok je Erivo oduševila publiku pjesmom “Home” iz mjuzikla “The Wiz”. Grande i Erivo su zajedno izvele i dio pjesme “Defying Gravity” iz Wicked-a, što je bio jedan od najljepših trenutaka večeri.

Izvor: Klix.ba